Otkad je prije 16 godina s još četiri žene – Slavenkom Drakulić, Radom Iveković, Vesnom Kesić i Jelenom Lovrić – u tjedniku Globus nazvana vješticom iz Rija i spaljena na lomači koju je potpalio jedan od najskandaloznijih novinskih tekstova objavljenih u Hrvatskoj, Dubravka Ugrešić nikad nije odgovorila svojim egzekutorima.

Nijedno ime iz Globusova investigativnog tima, kao ni brojni drugi nastavljači medijskog progona, nisu joj se ispričali. Ugrešić ni danas nema potrebu prozivati – njezina tužba protiv tjednika EPH već je desetljeće i pol na sudu, u medijima i dalje rade ljudi koji su njezinu rečenicu 'Masovno se ruše spomenici antifašizma.' objavljenu u njemačkom Die Zeitu 1992. interpretirali kao upitan stav o Hrvatskoj, ratu i agresiji.

'Ispočetka me to boljelo, sad me više ne boli. Sad mi je apsolutno svejedno. Da sam ovisila o ovoj sredini, valjda me ne bi ni bilo', rekla je D. Ugrešić u ekskluzivnom razgovoru za tportal.

'Ne pamtim da me ijedan urednik zvao da kod njega objavim knjige. Nikad nisam dobila poticaj od ove sredine, od urednika, od ljudi s fakulteta koje nisam srela godinama. Nikad ništa što bi meni govorilo da sam u ovoj sredini dobrodošla.'

Govoreći o devedesetima u Hrvatskoj, Ugrešić je istaknula da je to bilo vrijeme apsolutne i kolektivne paranoje u kojem je trebalo misliti kao svi Hrvati, ili ste bili isključeni, ili ubijeni, a to su stvari o kojima se ne govori.

'U takvim situacijama prvo stradaju žene i one se zovu svojim pravim nazivom – vještice – i onda se te vještice spaljuju. Kada se vještice spaljuju – tako je to bilo nekad, a tako je i danas - onda obični ljudi nose šibice na lomaču. Nitko ne dođe s lončićem vode.
Taj slučaj mogao bi biti jednog dana, ako se netko bude time bavio, uvod u ono što se događalo u hrvatskom društvu tih godina, ali i dan danas. Malo se toga promijenilo', nastavila je Ugrešić

POGLEDAJTE INTERVJU