Često se kaže da se danas na hrvatskoj književnoj sceni mnogi plaše zamjeriti bilo kome, jer se nikad ne zna tko će ti kada dobro doći. Tako se polako neutraliziraju kritički glasovi ili se pak kritika vodi prema kriterijima osobnih simpatija i ideološke bliskosti, pa desničari hvale desničare, a ljevičari ljevičare, iako je riječ o književnosti, a ne o ideološkoj čistoći.

Kao i uvijek, kada se starije strukture okoštaju, zadatak je mladih doći i razrušiti ih, bez pardona pred etabliranim veličinama dekonstruirati njihove iluzije te u konačnici zauzeti svoja zaslužena mjesta, iz kojih će ih onda kasnije izbaciti neki još noviji klinci. Takav je krug života, naučili smo u 'Kralju lavova'. Među studentskim časopisima koji izlaze u regiji u tom smislu najzanimljiviji je sarajevski (sic!), u kojem se mlada i nadobudna ekipa studenata književnosti bez dlake na jeziku bavi riječima i djelima raznih uglednih domaćih i stranih autora, živih i mrtvih, što rezultira iznimno zanimljivim i osvježavajućim štivom.

Nedavno je objavljen deveti broj spomenutog časopisa, koji se može i besplatno skinuti s interneta (www.sic.ba). Tema ovog broja je književno izdavaštvo u Bosni i Hercegovini, a u tematu se mogu pročitati tekstovi Jasmine Bajramović Maje Abadžije i Osmana Zukića. Kritički su prikazane knjige 'Jednosmjerno' Lamije Begagić i 'Volga, volga' Miljenka Jergovića

Treba spomenuti i da uredništvo ističe da je (sic!) ponovno doživio jedno od svojih standardnih unutarnjih transformacija: u prvoj fazi bio je to društveno angažirani časopis studenata književnost, a nakon toga fokus je na suvremenoj političkoj i kulturalnoj teoriji i kritici društva. U devetom broju to je zapravo književno-kritički časopis, 'oslobođen besplodnosti postmodernističkog teoretiziranja, fokusiran na estetičko čitanje suvremene književnosti'.

Za one koji dosad nisu imali priliku čitati (sic!) treba reći da se isplati i pročešljati njihovu arhivu i prethodne brojeve, jer svako izdanje ovog studentskog časopisa nudi nekoliko zanimljivih tekstova.