'Ima tu svega, od ratnog i poratnog huškanja, ideološkog zaglupljivanja do biskupske hipokrizije. Na neki način knjiga služi kao udžbenik iz anatomije etnoklerikalizma u Hrvatskoj, koji se slavno porodio 1990-ih, a potpuno sazrio u prvom kvartalu ovog stoljeća. Temeljne pogonske jedinice su mu Crkva s jedne, a država s druge strane. Državna vlast definirala je katoličku državu, a vjerski poglavari zajamčili su nacionalnu crkvu, a Boris, kao uporna novinarska krvopija, stalno, svih ovih godina ističe kako to nema veze s kršćanstvom. Činjenica da je Katolička crkva napadno prisutna u našem političkom i javnom prostoru ne znači da je društvo naplavljeno autentično shvaćenim kršćanstvom. Upravo obratno. Što više crkve, to manje kršćanstva', rekao je novinar Viktor Ivančić.

Na promociji je bio i fra Drago Bojić, autor pogovora u knjizi koji je poručio da 'Summa Atheologiae: Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg' u nekom smislu ide u prilog vjernicima i Crkvi.

'Kaže Dežulović u njoj: 'Nisam ateistički misionar i nemam amibiciju širiti svijetom nevjeru, meni je samo stalo Hrvatima suziti vjeru na veličinu tuš kabine'. I danas, dok sam se tuširao, padne mi to na pamet i shvatim kako je to zapravo sjajna teološka misao. Vjera je ovdje, preko institucija, fundamentalizma, nacionalizma i dogmatizma, stvarno zaprljana i onda je dobro da ju se ponovno vrati u tuš kabinu, da se tamo opere pa da u javnosti može zamirisati', rekao je fra Drago.

Dežulović je pojasnio da se radi o rečenici iz polemike s profesorom Claudijem Battistellijem s Papinskog sveučilišta Gregoriana, koji je Dežuloviću dugogodišnji prijatelj i pisac predgovora za knjigu 'Summa Atheologiae'.

'Kad je predlagao da 'Summu' objavim i kod njih, rekao sam mu da mi je ambicija samo Hrvatima suziti vjeru. On me onda pitao na koju točno mjeru je želim suziti, a ja sam rekao: ‘Na veličinu tuš kabine, da budu čisti sami sa sobom, a da nema mjesta za Boga''.

Ivančić je komentirao kako se postavlja pitanje zašto se Dežulović uopće toliko bavi bogom.

'Jesi li time što si ga odabrao kao metu ponudio dodatni argument o njegovom postojanju? Ako je Svemogući zaista nemoguć, zašto bi bila moguća njegova likvidacija? Nije sasvim sigurno koliko se iza sve ove ateističke i ateološke maske krije zapravo neka dosta vižljasta apofaktička teologija', rekao je Ivančić dodajući kako je još jedan začudan moment u knjizi njezin jedini pozitivan lik.

'Izuzev pisca pogovora Drage i djelomično pisca predgovora, Battistellija, jedina pozitivna u knjizi je Borisova baba Kata koja je voljom pisca opskrbljena samo jednom osobinom - armirano čvrstom, bezuvjetnom vjerom. Baba Kata zaslužna je što je naš autor prošao sve sprave za mučenje na poligonu sakramentalne torture, što je bio uredno kršten, pričešćen, krizman i što sve ne. Dakle, ona je uzrok svih tih njegovih zala, zaslužna je što ga se potjeralo u katolički tor, a opet, kad god se u tekstu spomene njeno ime, iz Dežulovićevih rečenica pršti toplina, nježnost, ljubav, razumijevanje... Je li to ateist sa Stockholmskim sindromom, netko tko miješa babe i žabe? Radi li se o retroaktivnom užitku u maladalačkom križnom putu', zapitao je Ivančić dodajući na koncu da je kroz sve te slojeve fenomenalne ironije, sarkazma i satire lako uvidjeti meritum knjige.

'Riječ je zapravo o najprodornijoj, najotrovnijoj, vjerojatno i najbolje napisanoj i najzabavnijoj kritici Katoličke crkve u nas. Prava meta je institucija, a ne taj Svemoćni koji se, ako zaista ne postoji, oglašava kroz pero Borisa Dežulovića', zaključio je Ivančić.

Dežulović je komentirao kako je teza o kršćanskoj naravi njegova ateizma dobro poznata, ali da prvi put čuje o presudnoj traumatskoj ulozi babe Kate u cijeloj priči.

Knjigu 'Summa Atheologiae: Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg' objavio mu je riječki Ex Libris, jer su 'prepristojni pa ga nisu odbili', a na promociji je bio i njen urednik, doktor znanosti iz područja filozofije, teolog, prevoditelj i izdavač Zoran Grozdanov. Zbirka kolumni izašla je, kako je objasnio, u njihovoj biblioteci 'Ars haeretica', posvećenoj manje poznatim glasovima na području teologije.

'U njoj smo uvijek plesali na ivici, ali nikad nismo bili u marici. Sad smo na putu prema marici i ovo je zapravo jedina knjiga koja je dostojna imena biblioteke. Sad ćemo tamo moći objavljivati samo Borisa', našalio se Grozdanov.

Na pitanje Andree Matoševića iz Sa(n)jam knjige, što kaže na prozivke da je 'dušmanin i novinar', Dežulović je rekao kao su ta dva pojma sinonimi.

'Danas ne možeš ponijeti titulu pristojnog i poštenog novinara ako ne misliš ponijeti i titulu dušmanina. Nije to ništa novo i neobično, ali u Hrvatskoj je samo podcrtano, kako je ovdje sve karikirano do kraja. Ovdje je onda novinar uvijek dušmanin jer je misija istine uvijek subverzivna, bez obzira na to koji je režim na vlasti. Istina je temeljno poslanje novinara pa si po prirodi i poslanju dušmanin', komentirao je Dežulović koji je publici u Puli pročitao i jedan kod nas dosad neobjavljen esej pod nazivom 'Ima li Boga?'. Battistelli u predgovoru navodi da se radi o možda najslavnijem autorovom tekstu te da je isti odmah po objavljivanju prije dvije godine u La Revista trimestral Gregorianum izazvao žestoku polemiku, u teološkim krugovima prozvanu Trećim vatikanskim koncilom.

A esej glasi ovako: 'Ima li Boga? Nema'.