Društvo hrvatskih književnika objavilo je oštru izjavu u povodu uvrštavanja hrvatskih pisaca u ediciju 'Deset vekova srpske književnosti'. Književnici ističu da se 'S pokušajima različitih presezanja, prisvajanja i otimanja srbijanske politike, pa i one u području kulture, susrećemo kontinuirano sto pedeset godina. Na žalost, takva je politika bila izvorom mnogih zala, među ostalim, i krvave agresije prije dvadeset godina kojom se ratnim djelovanjima, etničkim čišćenjem i kulturocidom pokušala ostvariti ideja Velike Srbije.

Najnovija 'ugrađivanja' književnih djela Marina Držića, Ivana Gundulića i drugih hrvatskih pisaca u ediciju 'Deset vekova srpske književnosti' Matice srpske nisu ništa drugo nego prisvajanja hrvatske književne baštine te očita potvora kojom se hrvatska književna baština želi prikazati kao srpska. Iako je posve jasno da ta djela ni po duhu, ni po jeziku, ni po temama ne mogu pripadati srpskoj književnosti 16. i 17. stoljeća, opetovano srbijansko inzistiranje koje nema nikakvih uporišta ni u znanstvenom, ni u povijesnom, ni u moralnom smislu, još jedanput bjelodano dokazuje kako se u Srbiji teško može očekivati otrježnjenje i odustajanje od davno zacrtanih velikosrpskih planova prisvajanja i otimanja, u ovom slučaju hrvatske kulturne baštine.

Sa stajališta koncepta 'Deset vekova srpske književnosti' posve je besmisleno otimanje i svojatanje samo Marina Držića i Ivana Gundulića jer Držića i Gundulića nema bez Džora Držića, Šiška Menčetića, Mavra Vetranovića i drugih hrvatskih književnika 15., 16. i 17. stoljeća. Oni u srpskoj književnosti nemaju ni temelja ni nastavljača. Zato je uvrštavanje Držića i Gundulića u tu ediciju znanstveno i književno nakazno. Društvo hrvatskih književnika s prezirom odbacuje i osuđuje takav otimački postupak uvrštavanja hrvatskih pisaca u srpski književni kanon. Za nas je taj besramni čin prljava krivotvorina povijesnih, književnih i duhovnih činjenica te je kao takav grubi nasrtaj na hrvatsku kulturu.