'U Hrvatskoj, otkako je samostalna država, nije bilo ovakve aukcije hrvatske suvremene umjetnosti, i u smislu obujma i u smislu kvalitete', kaže Zdravko Mihočinec, direktor Aukcijske kuće Kontura koja vodi prodaju ukupno 284 rada iz 'najveće privatne kolekcije suvremene domaće umjetnosti', koju je, kao podružnicu svoje tvrtke Filip Trade, 1991. pokrenuo Tomislav Kličko.

Na dražbu ide tek manji dio zbirke, napominje Mihočinec, a prodaje se zbog stečaja tvrtke Filip Trade, što je potvrdio i Kličko.

'Firma u čijem su vlasništvu te umjetnine u stečaj je otišla još prije pet-šest godina, a sada se one vode kao stečajna masa za čiju je prodaju stečajni upravitelj odabrao Aukcijsku kuću Kontura', kaže Kličko koji je 2011. na zagrebačkom Črnomercu, u nekadašnjoj jahaonici, otvorio i izložbeni prostor za program suvremene umjetnosti umjetnika srednje i mlađe generacije, Laubu. Ona, kako nam je rekao, nastavlja, kao i dosad, sasvim normalno poslovati.

Sveukupno, vrijednost onoga što će se iz poznate Kličkove kolekcije ponuditi u subotu procjenjuje na oko 2,5 milijuna kuna, kaže nam Mihočinec. Pritom je najskuplji rad onaj Ivana Kožarića, skulptura 'Crveni znak' dimenzija 260x79x80. Pretprodajna joj je cijena 100.000 kuna, s time da će početna cijena za svaki predmet na aukciji biti u pravilu 25 posto manja od procjene.

Na aukciji će biti još nekoliko Kožarićevih skulptura, a cijene im variraju od 40.000 kuna ('Dvije figure') do 7.000 kuna (Bez naziva/Kanta). Osim njegovih, bit će ponuđena i djela niza drugih autora srednje generacije koji su se već odavno uvrstili u klasike. Brončana skulptura Dušana Džamonje iz 1972., primjerice, nudi se za 22.500 kuna, a četiri verzije slavnog 'Bika' Vojina Bakića nastale oko 1956. za 6.000 - 7.000 kuna. Grafička mapa Oskara Hermana iz 1959. je 8.000 kuna, 'Meandar' Gorgonaša Julija Knifera, signirana grafika dimenzija 57x67 cm, 4.000 kuna, a grafika Vjenceslava Richtera '80f' iz 1980. 1.000 kuna.

Po količini djela, na aukciji su najzastupljeniji Željko Kipke s 32 slike na platnu i Antun Maračić s desecima fotografija iz nekoliko njegovih konceptualnih ciklusa ('Moje drage', 'Iščezli sadržaj', 'Usvojena slika', 'Virje'). Dimenzijama se ističu djela umjetnice OKO, čija se dva platna veličine 800x350 iz 2015. prodaju po cijeni od 25.000 kuna.

Od pripadnika mlađe generacije, jedan od zastupljenijih umjetnika je Ivan Fijolić sa svojim kiparskim radovima i prostornim objektima. 'Ručne granate' iz ciklusa Vertikalni triptih iz 2007. nude se, primjerice, za 22.500 kuna, a 'Spartakove suze' iz 2004. za 13.000 kuna. Tu su i radovi kipara Kristiana Kožula, među ostalima, 'Štikla' iz 2004., za 7.500 kuna, 'Štaka' za 11.000 kuna i 'Crveni krevet' za 25.000 kuna. Instalacija 'Šuma' Mirjane Vodopija prodaje se za 15.000 kuna, a objekti Ivane Franke ('Kubooktaedar') za 11.000, odnosno 3.500 kuna ('Hyper(cube)').

Aukcija pod nazivom 'Suvremena hrvatska umjetnost iz Zbirke Filip Trade' u subotu počinje u 13 sati u Paviljonu 7A, a Mihočinec kaže da mu je s jedne strane, kao povjesničaru umjetnosti, žao što se raspršuje ovako važna privatna zbirka.

'Iz te pozicije vrlo dobro shvaćam vrijednost kolekcije koja uvijek može na izvrstan kvalitetan način predstavljati hrvatsku suvremenu umjetnost kako je to činila Zbirka Filip Trade, jednako brižljivo kao zagrebački Muzej suvremene umjetnosti. S druge strane, Kontura je na tržištu s aukcijama već 16 godina, pa sam svjestan da imamo i drugih kolekcionara koji su prikupljanju umjetnina posvećeni jednakim, nevjerojatnim žarom. Tomislav Kličko bio je najistaknutiji u javnosti, ali imamo ih u Hrvatskoj još i ovo što će otići ispod kape Zbirke Filip Tradea neće biti netragom izgubljeno. Pa i velike svjetske zbirke koje vrijede stotine milijuna eura idu na aukcije. To je život umjetnina, a za nas koji smo predodređeni da o njima brinemo, najvažnije je da se ona sačuva i da se izlaže, da svi možemo uživati u njoj', kaže Mihočinec napominjući kako je aukcija prilika i da muzeji daju ponude i nastave u svojim fundusima čuvati likovnu i vizualnu produkciju koja je nastala na tlu Hrvatske u proteklih više od pola stoljeća.

Što se tiče samog tržišta za domaće suvremene umjetnike, Mihočinec kaže da interes stalno raste.

'Posljednjih šest-sedam godina, nakon što je profunkcionirao MSU u Zagrebu te krenuo s realizacijom serije izložbi relevantnih umjetnika iz razdoblja 1950-ih i 1960-ih, sve je veći interes kolekcionara za djelima iz toga razdoblja. To osobito vrijedi za kolekcionare mlađe generacije budući da su oni stariji odgajani na umjetninama od Vjekoslava Karasa do Drugog svjetskog rata pa su fokus usmjerili na to. Iako, i neki od njih u zadnje vrijeme gledaju i proučavaju. Za umjetnost nastalu u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih interes raste i vani jer je ona dobrim dijelom relevantna i širom svijeta. Sve ono što se tada događalo u Europi i u svijetu događalo se i kod nas. Dapače, u nekim smo stvarima i prednjačili i zato su strane zbirke i strani muzeji sve više zainteresirani za naše autore toga vremena', kaže Mihočinec.

Za umjetnike mlađe generacije kaže da također dosta dobro stoje.

'Imamo niz umjetnika koji na razini promišljanja i realizacije funkcioniraju na istoj razini kao i njihovi europski i svjetski kolege, ali i danas i sutra je uvijek tu taj faktor tko iz koje države dolazi. Ako imate Nijemca koji je darovit kao i Hrvat, možete posve sigurno pretpostaviti da će za deset ili 15 godina doći do raslojavanja u njihovoj cijeni. Tržište će uvijek više platiti za njemačkog nego za hrvatskog umjetnika. Ili će odnos biti 1:5. Ako se izdvoji jedan iz Hrvatske, istovremeno će ih se iz Njemačke izdvojiti pet i uvijek će cjenovno biti iznad hrvatskog kolege', kaže Mihočinec.