Godina je 1974. i njemački režiser Werner Herzog odlučuje se na jednu od svojih epskih avantura. Tijekom godina će Herzog skuhati i pojesti cipelu, zaputiti se na Južni pol, vući ogroman brod kroz prašumu za potrebe snimanja, biti pogođen zalutalim metkom u Los Angelesu tijekom snimanog intervjua itd., ali se i dalje kao najviše herojski izdvaja put pješice od Münchena do Pariza kako bi izrazio podršku prijateljici Lotte Eisner koja je umirala u pariškoj bolnici od raka.

Werner Herzog je tijekom svojeg dugog hodanja odlučio pisati i dnevnik (naslovljen 'O hodanju po ledu'), koji često odlazi u filozofska pitanja, dalje od suhog izvještaja neobičnog trotjednog putovanja. Na putu prema Parizu Herzog je preživio snježne oluje i niske temperature, očajnički se nadajući kako će time spasiti život oboljele Eisner, poznate kritičarke i Herzogove mentorice. Bila je to još jedna Herzogova ničeanska avantura koja će završiti neuspjehom, pokrenuta s nadom kako će se ovaj put možda dogoditi čudo ako čovjek bude dovoljno odlučan.

'Of Walking On Ice' otkriva Herzogove halucinacije, epifanije i cijeli emocionalni tobogan koji proživi boreći se s prirodom i razmišljajući o mitovima i ratnim razaranjima. Sve u svemu, poetično i herojsko štivo, koje kritičari opisuju kao fantastičnu bajku za odrasle. Herzog je na put krenuo samo s osnovnim, što uključuje kompas, ruksak, zimski kaput i nove čizme te je usput spavao u napuštenim zgradama ili ruševinama, uvijek praćen temperaturom ispod ništice.

Nakon što se pokazao iznimnim režiserom, snimajući remek-djela i u igranoj i u dokumentarnoj vrsti filma, Werner Herzog kroz reizdanje 'Of Walking On Ice' podsjeća i da je fantastičan esejist. Naime, dnevnik puta je prvotno objavljen 1978, kada je također bio hvaljen, ali je u međuvremenu ova Herzogova epizoda pala u zaborav pred brojnim drugim avanturama koje su uslijedile. Stoga je 'Of Walking On Ice' dobrodošao podsjetnik na Herzoga kao prijatelja, vjernog do samog kraja.