Ako ste ranoranilac i imate običaj uključivati televizor dok se spremate za posao, pijete kavu i pokušavate izvući djecu iz kreveta, onda vam je emisija 'Dobro jutro, Hrvatska' sigurno jedan od svakodnevnih suputnika. Niste ni usamljeni u tome jer svako malo u uredu ili nekim drugim okruženjima čujem rečenice kao što je: 'E, čula sam jutros u Dobro jutro, Hrvatska da je to dobra knjiga' ili 'Vidio sam jutros na televiziji da će ovaj vikend biti taj-i-taj događaj u Maksimiru'. Servisne informacije, komunalne teme, lokalne manifestacije, preporuke za čitanje i kulturne manifestacije, vremenska prognoza, recepti, vježbe razgibavanja - sve su to sadržaji iz te mozaične emisije kojom HTV već 25 godina nastoji razbuditi svoje gledateljstvo.

Ima ta emisija puno svojih dobrih strana. Prvo i prvo, to je jedina takva emisija na domaćim televizijama s nacionalnom koncesijom. Iako nije riječ o sadržaju koji je nezamisliv za komercijalnu televiziju, čini se da HTV jedini u Hrvatskoj ima ljudske potencijale, tehničke resurse i mrežu dopisništva da bi mogao proizvoditi nešto takvo. Mogli bi i ostali pokušati s nekom svojom varijantom, ali sumnjam da bi baš imali mogućnosti da im se svaki dan netko javi čas s placa u Osijeku, čas iz kafića na rivi u Splitu, čas s točke pred tunelom Sveti Rok. Drugo, riječ je o emisiji na kojoj se očito radi punom parom jer pokriva strahovito širok dijapazon tema, gostiju u studiju i terenskih javljanja, a sve to u poprilično brzom tempu. Većina drugih emisija na HTV-u uzima ljetne, ovakve i onakve pauze, ali za 'Dobro jutro, Hrvatska' nikad nema pauze (osim vikendom). To se štanca svakodnevno, pa makar sjekire padale. 

Poneka dobra riječ može se reći i o voditeljskoj ekipi emisije. Naravno, nisu samo voditelji zaslužni za prepoznatljivost emisije - tu je i velika ekipa novinara, kako onih terenskih koji se javljaju uživo, tako i onih koji pripremaju teme, mini-reportaže i ostale priloge - ali za ovu je emisiju tipično to što je uspjela ostvariti blizak odnos voditelja s gledateljima. Oni - a kroz ovu je emisiju u dvadeset pet godina prodefilirao popriličan broj voditelja - imaju ono što nedostaje brojnim drugim emisijama javne televizije. Ljudi ih doživljavaju kao produžetak svojeg dnevnog boravka.

Moglo bi se, doduše, emisiji uputiti i preko nekoliko kritika, pa čak i u toj domeni s voditeljima. Iako su u emisiji 'Dobro jutro, Hrvatska' zanat izbrusili ili se do statusa legende uzdigli mnogi kvalitetni voditelji i novinari, bilo je u proteklih 25 godina i 'bisera' koji se u cijelu priču nikako nisu uklapali, ljudi koji su onamo stizali na čudnovate načine, a i onih koji jednostavno iritiraju dobar dio gledateljstva. Na svakog Davora Meštrovića, Karmelu Vukov Colić ili nekadašnje veterane kao što je Željka Fattorini dolazio bi po jedan isluženi zabavnjački voditelj obojene kose koji se u jutarnju emisiju uklapa k'o šaka u oko, po jedna popularna pjevačica koja, iako simpatična, očito na televiziju nije došla ni preko kakvog natječaja i tako to.

Bilo je i drugih mana - neke sam primijetila i jutros, dok sam gledala slavljeničku emisiju, kao što je, primjerice scenografija u studiju, koja, za razliku od sličnih emisija u svijetu, gdje se na neki način ipak pokušava dočarati to JUTRO iz naslova - izgleda kao nekakav čudnovati arhitektonski eksperiment, bez imalo jutarnje svježine. Malo je to razbucano emitiranjem iz studija u Bogovićevoj, u kojem postoji barem izlog kroz koji se vidi vanjski svijet, ali i dalje im malo nedostaje vizualne atmosfere. 

Znali su se čuti i prigovori da je riječ o emisiji u kojoj se možda malo previše forsira priča o svemu onome što je u Hrvatskoj super, dok se nekim problemima daje nešto manje prostora, ali to ne bih nužno uvrstila u mane emisije jer, kao što je na jutrošnjem obljetničarskom okupljanju u studiju rekla Marija Nemčić - ipak je to emisija koja gledatelje pokušava razbuditi i dati im energije za dan, a ne o emisiji koja ih nastoji ubiti u pojam. Bilo je i u ovih dvadeset pet godina i potpuno bizarnih situacija vezanih uz tu emisiju, kao što je bila ona kada je promijenjena pjesma na špici, što je izazvalo pobunu kao da je u najmanju ruku promijenjena državna himna, ali i to valjda nešto govori o odanosti gledateljstva formatu. 

Ukratko, 'Dobro jutro, Hrvatska' u ovih je dvadeset pet godina bila svašta - i dobro i loše. Nekima je neizostavan element početka dana, nekima ide na živce jer je previše srednjestrujaška, previše penzionerska, previše tamburaška i previše predvidljiva, neki uživaju u dobro izvježbanom banteru voditelja u studiju, nekima to njihovo brbljanje ide na živce... Da se mene osobno pita, prije svega bih im savjetovala preuređenje studija, možda mrvicu više sadržaja za mlađe od 30, a manje playback glazbenih numera u studiju, ali svim prigovorima unatoč, ostaje to da se ova emisija gleda, da je prepoznatljiva i da nema osobe u Hrvatskoj koja nešto zahvaljujući njoj nije saznala (nemali ih je broj u njoj i nastupio). Je li to zato što je to jedina takva emisija ili zato što je doista dobra? Vjerojatno do neke mjere oboje. I vjerojatno će trajati sve dok bude trajala televizija, odnosno sve dok u dobnu skupinu koja najviše gleda ovu emisiju ne stignu današnji klinci i zamijene je streamingom na tabletima. Pa, sretan rođendan!