U Splitu je u subotu izvedena posljednja opera na carskom trgu Peristilu, jednom od simbola grada i ljetnog festivala. Verdijev 'Don Carlos', s minimalističkom scenografijom i odličnom rasvjetom, zaključio je jedno poglavlje povijesti kulture u Splitu
Potencijal Peristila kao vrhunskog scenskog prostora prvi je prepoznao i iskoristio njemački scenograf Rudolf Bunke, koji je pedesetih godina prošloga stoljeća radio u splitskom kazalištu. Mitske su bile izvedbe 'Aide' s originalnom egipatskom sfingom kao integralnim dijelom scenografije.
Posljednjih deset-petnaest godina bilo je dosta polemika oko opernih izvedbi na Peristilu, zbog zastarjele i glomazne scenografije, koja je usto i nefunkcionalna. Najviše je bilo prigovora zbog dugotrajne uzurpacije trga i usputnih oštećenja na vrijednim kapitelima i stupovima.
Današnja tehnologija montažnih scena mogla bi riješiti neke od tih problema kratkim rokom montaže i upotrebom lakih suvremenih materijala. Premda je najavljeno da barem dvije godine na Peristilu neće biti izvedbi, zbog zahtjevne i komplicirane restauracije protirona, teško je vjerovati da će se ikada nastaviti izvedbe opere na način koji smo dosad viđali. Sasvim sigurno će se morati uložiti znatna sredstva u neka funkcionalna i minimalistička rješenja.
Scenografija carskog trga bi time sasvim sigurno profitirala, jer je sam oblik trga, kolonade, lukovi i protiron scenografija sama po sebi. Sve osim zadanih elemenata bi bilo suvišno. A kada i protiron bude očišćen i restauriran, tada će Peristil i Dioklecijanova palača zasjati u punom sjaju rimskog originala, možda najbolje očuvana spomenika rimske arhitekture. Tada će i veličanstveni Rim, bez ikakva pretjerivanja, dobiti dostojna rivala po vrijednosti i kvaliteti arhitektonske baštine toga vremena. U kombinaciji sa Salonom i Trogirom, taj dio Dalmacije će biti pravilno valoriziran i naći će svoje zasluženo mjesto u povijesti arhitekture na Mediteranu.
U međuvremenu, upravo na spomenutom području postoji barem nekoliko jednakovrijednih lokacija za izvedbe opera i predstava. Podsjetimo samo na potencijal arene, starokršćanskog kompleksa ili Manastirina u Saloni, Meštrovićeve galerije i kašteleta te, naravno, Prokurativa. Isto tako, upečatljivi su i neki suvremeni postindustrijski prostori, kao zanimljiv antipod povijesnoj baštini.