Naslov je zbirka dobila po jednoj od pjesama u kojoj autor razmišlja o sudbini Georgea Malloryja, koji je nestao prilikom ekspedicije na Mount Everest 1924., a čija je sudbina ostala nepoznata sve dok nije 1999. pronađeno njegovo tijelo.

'S naslovom sam se dugo mučio, jer naslov mora knjigu i obuhvatiti ali nekako i otvoriti', naglasio je Glamuzina govoreći o svojoj novoj zbirci na pjesničkoj večeri u Velvet cafeu u zagrebačkom Dežmanovom prolazu.

'Everest je najviša planina na svijetu, no konotacije koje njegova visina sugerira suprotne su onome što sam tom zbirkom želio reći', jer, pojasnio je, 'Everest je istodobno i mjesto na kojemu su mnogi ljudi ostavili svoje kosti; to je mjesto koje te tjera da se boriš sam sa sobom da preživiš, i u tome smislu bio je metafora koja je dobro okupljala tu knjigu'.

Na pjesmama je radio pet godina i svaka je imala po 30 verzija, a u zbirci je okupljeno ukupno 30 pjesama, rekao je autor, ocijenivši kako ovu zbirku 'vidi kao svoju najzreliju dosad'.

Svakom je pjesmom želio ispričati po jednu priču, 'da budu svaka za sebe ali i da se međusobno ulančavaju, da jedna drugoj proširuju značenje i da sve zajedno tvore jedinstvenu cjelinu', dodao je.

'To je bila knjiga koju mi je dosad bilo najteže pisati i to ne samo zbog jedne od središnjih tema - napuštanja obitelji – već i na poetičkoj ravni, zbog stalne opasnosti klizanja u patetiku. Pokušao sam napisati nešto što će biti moje vlastito, ali i istodobno imati univerzalnu snagu', napomenuo je.

O Glamuzininu pjesničkom stilu govorio je pjesnik i pisac Ivica Prtenjača, koji je istaknuo kako je riječ o stvarnosnoj poeziji 'narativna, jednostavnog govora, pomno odrezanih elegantnih rečenica, u izrazu vrlo reduciranih, pažljivo izvedenih i stilski izbrušenih'.

'U toj se zbirci ponovno radi o muško-ženskim odnosima ali tu je i to otkriveno roditeljstvo, odnos prema vlastitoj djeci, rastu kao nečem nezaustavljivom, nečem što iziskuje promjenu lirskog subjekta prema najbližima', kazao je Prtenjača.

'Ono što se mene posebno dojmilo je 'izum' Everesta, potrebe za egzilom koja se rodila u Glamuzininoj poeziji; Everesta kao izmišljene mogućnosti pomaka, bijega, pronalaska vlastite samoće iz koje možemo pisati, gubiti se i nalaziti', istaknuo je Prtenjača. Ocijenio je kako 'u tom egzilu ima i te neke revitalizirajuće energije iz koje se čovjek vraća u sve stare odnose'.

Književnik Zoran Ferić knjigu je opisao kao 'izlazak 'iz kaveza', iz jedne zatvorene cjeline, i ulazak u prostor u kojem se prepliću razni životi'.

'U toj knjizi ima puno više života nego u Glamuzininim prethodnim knjigama. Ona me podsjeća na filmski plakat na kojemu nalazite lica raznih ljudi iza kojih čitate njihove priče, a mnoga od tih lica su zapravo lica jednog čovjeka', napomenuo je.

'To je knjiga o prazninama između naših života i, istodobno, to je knjiga o gubitku, gdje je Glamuzina uspio pokazati i strahotu gubitka ali i, pretočenu u tekst, ljepotu gubitka koju gubitak može zadobiti čitanjem', dodao je Ferić.

Glamuzinina je nova pjesnička zbirka objavljena u izdanju nakladnika Frakture, čiji se glavni urednik Seid Serdarević osvrnuo na njenu 'finu ironiju s dosta crnog humora i oštrina prema samome sebi'.

Nagrađivani književnik, Drago Glamuzina (1967.) objavio je još knjigu pjesama 'Mesari' (2001.), za koju je dobio Nagradu Vladimir Nazor za knjigu godine i Kvirinovu nagradu za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina; roman 'Tri' (2008.), za koji je dobio Nagradu tportala za najbolji roman godine; knjigu pjesama 'Je li to sve' (2009.) te knjigu pjesama s fotografijama Stanka Abadžića 'Sami u toj šumi' (2011.). Od 2011. glavni je urednik u izdavačkoj kući VBZ.