Naslov izložbe odnosi se na specifičan termin u stambenoj tipologiji koji se pojavio tijekom snažnije industrijalizacije grada u 19. stoljeću. Prvotno je ta soba bila zamišljena kao primaća te soba za boravak kojom se prolazi do drugih glavnih i sporednih prostorija u stanu. Kasnije taj termin označava veliku sobu s kutnim prozorom na unutarnje dvorište, a u kontekstu umjetničke izložbe, 'Berlinska soba' koristi se kao metafora za Berlin - kulturnu metropolu.

U posljednjih nekoliko desetljeća Berlin je postao mjestom koje magično privlači ljude iz svih krajeva svijeta, a posebno umjetnike. Mnogi od njih bili su inspirirani poviješću grada te njegovom podjelom na istočni i zapadni dio tijekom razdoblja takozvanog hladnog rata. Mnogi književnici, slikari, glazbenici, filmaši, arhitekti ostavili su u njemu svoj pečat, ali možda najupečatljiviji umjetnički dojam ostvarili su Istvan Szabo filmom 'Mephisto' , Wim Wenders s 'Nebom nad Berlinom' i Bob Fosse filmom 'Cabaret' te glazbenici David Bowie, Nick Cave i U2

Zahvaljujući vrhunskim umjetničkim ostvarenjima te iznimnoj kulturnoj politici i infrastrukturi Berlin se etablirao kao kulturna metropola koja je umjetnicima nastavila biti privlačna do danas. Između ostalog i zbog tehničkih razloga kao što su znatno jeftinija najamnina stanova i ateljea u odnosu na druge europske metropole poput Pariza ili Londona.

Za razliku od spomenutih globalno poznatih umjetnika i umjetničkih remek-djela, izložba četrnaest istočnoeuropskih umjetnika ne donosi neki novi, drugačiji portret ili razglednicu toga grada. Radi se o umjetnicima za koje je ova metropola postala privremena domovina, a oni u svojim radovima ne tematiziraju sam grad ili društvo u kojem žive već se bave osobnim i društvenim tenzijama koje su obilježile njihove biografije, intimnim sjećanjima, ratnim traumama ili pak vlastitim umjetničkim konceptom koji uključuje druge ljude.

Suočavanje iskustava iz domovine sa situacijom na koju nailaze u multikulturalnom Berlinu donosi zanimljiva i iznenađujuća ostvarenja u umjetnosti premda je na izložbi malo onih radova koji ostvaruju direktan dijalog s tim gradom i njegovim
datostima ili simbolima.

Svatko od umjetnika je u drugačijoj situaciji – neki su u Berlinu na određeno, a neki na dulje vrijeme. Njihova se djela razlikuju kao što se razlikuju oni sami ili stanje u zemljama iz kojih dolaze, a da bi izložba bila razumljivija i pitkija posjetiteljima, kustosica Birgit Hoffmeister odlučila je predstaviti individualne načine rada.

Umjetnici koriste različite medije kao što su: instalacije, fotografije, objekti, videosnimke, kipovi, kolaži, crteži, a najsnažniji rad djelo je sarajevske umjetnice Šejle Kamerić 'Bosnian girl' iz 2004. godine. To djelo neposredno je povezano s tragedijom u Srebrenici i odnosi se na mračno poglavlje u povijesti UNPROFOR-a, u kojemu je 1993. jedna nizozemska vojna jedinica pasivno promatrala masakr bosanskih Srba nad bosanskim muslimanima. Kamerić koristi grafit nepoznatog nizozemskog vojnika pronađen na zidu vojnih baraka u Potočarima: 'No teeth…? – A mustache…? – Smell like shit…? Bosnian girl' i kombinira ga s vlastitom fotografijom.

Bugarski umjetnik Vladimir Mitrev u formi instalacije, sačinjene od fotografija, četiri knjige, haljine i noža, dokumentaristički predstavlja osobnu priču o ilegalnom prelasku njemačke granice u putnoj torbi nakon što su mu je istekla viza, a rad se zove 'Illegal'.

Problemima drugih bavi se beogradska umjetnica Tanja Ostojić u videoradu 'Bez papira' koji proizlazi iz dugotrajnog istraživanja ilegalnih imigranata, azilanata, izbjeglica i drugih ljudi bez službenog statusa koji traže utočište u Europskoj uniji. Hrvatska umjetnica Kristina Leko u videoinstalaciji i seriji fotografija 'Marienhaus' predstavlja život četvoro ljudi u staračkom domu u okolici Bonna.

Instalacija rumunjskog umjetnika Dana Mihaltianua 'Plaques tournantes' spada među zabavnije radove na izložbi. Naslov na francuskom znači 'obratnicu' te upućuje na teoriju tektonike ploča i na obratnice u povijesti. Jednu od takvih obratnica obilježava razvoj tehnologije gramofonskih ploča i početak kulture vinila. Kombinirajući različite medije poput novinskih isječaka, gramofona, kazetofona, videoisječaka, glazbene podloge itd., Mihaltianu progovara o međusobnoj povezanosti društvenih pokreta, napredujuće tehnologije i širenja životnih stilova i kulture u drugoj polovici 20. stoljeća. Kroz glazbu, kulturu vinila, putove distribucije, širenje trendova, mode i životnih stilova ovaj projekt promatra društveno političke promjene i događaje među kojima su prosvjedi protiv Vijetnamskog rata, studentski nemiri 1968., antikomunistički pokret u Europi, antitotalitarni, nacionalni ili etnički sukobi u bivšoj Jugoslaviji, Albaniji, Čečeniji, Gruziji i drugim regijama.

Duhoviti rad ostvario je i berlinski umjetnik turskog podrijetla Nasan Tur fotografijom iz 2008. 'Time for Revollusion' koja predstavlja pogrešno napisani grafit i modifikaciju moćne izjave 'Time for Revolution'. Frazu koja je izraz želje za promjenama i koja se može naći u naslovima mnogih knjiga i pjesama, Nasan Tur ironijski obrće čime stvara novo značenje te nas na humorističan način suočava s našim utopijskim željama.

Izložba je otvorena do 14. studenog.