Jedno od najpoznatijih književnih samoubojstava dogodilo se 11. veljače 1963, kada je 30-godišnja Sylvia Plath zatvorila djecu u njihovu sobu te je izolirala ručnicima i selotejpom. Onda je otišla u kuhinju svojeg londonskog stana, stavila glavu u plinsku pećnicu i – ostalo je povijest. Mnogi su za samoubojstvo Sylvije Plath okrivili njenog nevjernog supruga, pjesnika Teda Hughesa, dok su neki objašnjenje tražili u književničinim psihičkim problemima, no sjeme legende je bilo već posijano dva mjeseca prije, kada je u velikoj Britaniji objavljen roman 'Stakleno zvono'.

Plath ga je objavila pod pseudonimom Victoria Lucas, a prve kritike nisu bile pretjerano pozitivne. Ipak, reputacija romana je s vremenom rasla, čemu je – pomalo paradoksalno – pridonio i preljubnik Hughes, koji je bio zakonski nasljednik djela svoje supruge Sylvije Plath. Hughes je dopustio ponovno objavljivanje 'Staklenog zvona' nekoliko godina kasnije pod pravim imenom autorice, a kada je jedini roman Sylvije Plath 1971. objavljen u SAD-u, postao je ne samo bestseler, nego i literarna perjanica tada nastajućeg feminističkog pokreta.

U povodu 50-godišnjice smrti Sylvije Plath, ali i 50-godišnjice od objavljivanja 'Staklenog zvona' objavljene su dvije biografije ove književnice: 'American Isis: The Life and Art of Sylvia Plath' Carla Rollysona (u nakladi St. Martin's Press) i 'Mad Girl's Love Song: Sylvia Plath and Life Before Ted' Andrewa Wilsona (u nakladi Scribnera), s time da se potonja bavi životom Plath prije nego je kao 23-godišnjakinja upoznala pjesnika Hughesa. Prema pisanju američke kritike, riječ je o 'najboljem opisu ranih godina pjesnikinje', u kojemu se izbjegava 'tračanje'.

Kada je pak u pitanju 'American Isis' Carla Rollysona, koji je imao pristup nedavno otvorenoj osobnoj arhivi Teda Hughesa, zamjera mu se da s jedne strane 'mitologizira Plath kao egipatsku boginju', te da je knjiga prepuna 'napuhane retorike', no hvali se njegovo detaljno istraživanje izvora i to što je razgovarao s mnogima koju su poznavali Sylviju Plath.