'Dobro je poznato da je Sanja Iveković, medijska umjetnica čije područje djelovanja obuhvaća konceptualnu umjetnost, video-umjetnost i performans, jedna od najistaknutijih suvremenih hrvatskih umjetnica čiji je značaj, kako u domaćem tako i u međunarodnom kontekstu prepoznat, a radovi izlagani na nizu velikih svjetskih izložbi poput Documente te u najprestižnijim svjetskim muzejima, uključujući tu i retrospektivnu izložbu u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (Sweet Violence, MoMA, 2011.). Daleko je manje poznato da važno poglavlje njezinog rada pripada i grafičkom dizajnu, kojim se profesionalno, većim ili manjim intenzitetom kontinuirano bavila od ranih sedamdesetih do kraja 90-ih godina', pišu o izložbi kustosi Marko Golub i Dejan Kršić.

Iveković je, dodaju, pored mnogih radova realiziranih za kulturne institucije, javnu televiziju i civilno društvo, punih 11 godina provela na stalnom radnom mjestu dizajnerice u izdavačkoj kući Grafički zavod Hrvatske, za koju je oblikovala brojna izdanja i dizajnirala nekoliko njenih biblioteka i oglasnih kampanja.

'Unatoč toj činjenici, njen dizajnerski rad, kao i dizajnerski aspekti niza njenih umjetničkih projekata, osim povremenog spominjanja u pojedinim tekstovima, dosad uglavnom nigdje nisu obrađeni. Ova izložba posvećena je upravo tome – s jedne strane dizajnerskim radovima realiziranim slijedom narudžbi, a s druge onim umjetničkim projektima Sanje Iveković koji ne samo imaju nezanemarivu grafičku dizajnersku komponentu, nego je za njihovo razumijevanje i tumačenje bitno razgovarati upravo o dizajnu, oglašavanju, masovnim medijima itd.', pišu kustosi.

Osim suradnje s Daliborom Martinisom na dizajnu televizijskih grafika / telopa za Radioteleviziju Zagreb, Sanja Iveković sedamdesetih godina većinom dizajnira plakate za kulturne institucije i manifestacije (Galerija suvremene umjetnosti, IFSK – Internacionalni festival studentskog kazališta, RANS Moša Pijade). U narednom je desetljeću zaposlena na mjestu grafičke dizajnerice, odnosno – kako se to tada u izdavaštvu zvalo – 'grafičke' ili 'likovne urednice', u Grafičkom zavodu Hrvatske, a tijekom devedesetih kao dizajnerica uglavnom surađuje s različitim feminističkim / ženskim organizacijama, grupama i inicijativama – prvenstveno Ženskom infotekom, Centrom za ženske studije i Ženskom ad hoc koalicijom, odnosno Ženskom mrežom Hrvatske.

Izložba manje ili više prati ovako okvirno predstavljen profesionalni dizajnerski put Sanje Iveković, s tim da su u njegov tijek kustosi intervenirali s nekoliko njenih ključnih umjetničkih radova i projekata za koje kažu da su realizirani 'sredstvima dizajna'. To su prije svega knjige umjetnice iz razdoblja sedamdesetih godina ('Tragedija jedne Venere' i 'Dvostruki život', 1975. – 1976.), serije intervencija u časopisima i novinama Gen XX (1997. – 2001.) i Ženska kuća: Sunčane naočale (2002. -) te nekoliko drugih predstavljenih putem tiskane i fotografske dokumentacije.