U video programu East Side Stories prikazivat će se radovi petero hrvatskih umjetnika: Dalibora Martinisa, Igora Grubića, Andreje Kujunčić, Davida Maljkovića i Renate Poljak.

Francuskoj javnosti će biti predstavljen u prostoru Palais de Tokyo, velebnom zdanju posvećenom modernoj i suvremenoj umjetnosti uz obalu Seine, od 27. rujna do 10. prosinca 2012. godine.

Martinis je sa svojim radom započeo već u bivšoj Jugoslaviji, Grubić, Kulunčić, Maljković i Poljak dio su mlađe generacije koja je počela djelovati nakon 1990-ih, nakon raspada Jugoslavije.

U radovima ovih međunarodno priznatih i cijenjenih umjetnika može se vidjeti bogatstvo i raznolikost izričaja na hrvatskoj umjetničkoj sceni te se u svima njima očituje kulturno i politički kompleksan kontekst življenja i stvaranja u Hrvatskoj. Kroz umjetničku video formu preispituju povijest, nasljeđe modernističkih utopija te stvaraju angažiranu umjetnost koja se mogla vidjeti na najvažnijim međunarodnim manifestacijama, a njihova djela može se naći u muzejima suvremene umjetnosti diljem svijeta.

Dalibora Martinisa se smatra jednim od pionira umjetničke scene u Istočnoj Europi uopće u 1970-ima. Aktivno je sudjelovao u oblikovanju alternativne scene u Jugoslaviji koja je, premda iza željezne zavjese, bila u dosluhu sa strujanjima na svjetskoj umjetničkoj sceni.

U okviru East Side Stories prikazat će se njegov video 'Open Reel' iz 1976. u kojemu autor pred kamerom polagano nestaje pod rolama filma, zatim 'To America I say' (2001) te 'Egyptian Odessa Stairs' (2011) u kojemu isprepliće zvukove današnjih egipatskih prosvjednika s prizorima iz Eisensteinovog 'Potemkina'.

Renata Poljak suptilno tali autobiografske i dokumentarističke elemente te istražuje društvene probleme nastale zbog sukoba na Balkanu, kao i položaj žena i imigranata – između komunizma i kapitalizma u krizi.

U 'Great Expectations' (2005) prati razrušavanje arhitektonskog krajolika tijekom i nakon tranzicije te istovremeno prati razvoj i preobrazbu nasilja kroz tri generacije jedne patrijarhalne dalmatinske obitelji, a jedan dio 'Ruta and the Monument' (2007) inspiriran je Jergovićevom kratkom pričom o židovskoj 'princezi' koja želi postati nevidljiva tijekom Drugog svjetskog rata, a drugi prati turističkog vodiča koji anegdotama zabavlja nasmiješene posjetitelje Memorijala ubijenih Židova u Berlinu. 'Staging Actors/Staging Beliefs' (2011) snježni je hommage autoričinu djetinjstvu i Slavku Štimcu koji je glumio glavnog protagonista u Lovrakovom 'Vlaku u snijegu'. U 'Memories – Tito/Tata' (1999) autorica opsesivno ispisuje riječi 'Tito' i 'tata', tako se poigravajući jakim autoritarnim očinskim figurama.

Igor Grubić poznat je po svojim 'in situ' u javnom prostoru, a naročito po akciji 'Crni peristil' koju je izveo trideset godina nakon 'Crvenog peristila': crnom bojom slika krug na Peristilu i na vratima obližnjeg turističkog ureda ostavlja poruku: 'U čast grupi Crveni Peristil 30 godina poslije. Peristil poput magičnog zrcala reflektira stanje društvene svijesti'. Angels with Dirty Faces (2006) sačinjen je od prizora štrajka rudara u Kolubari i serije fotografija arhetipskih figura krilatih radnika iz socijalističkih vremena. Dokumentarni materijali nasilja s Gay Pridea u Beogradu 2001. i Zagrebu 2012. prikazuju se u East Side Story (2006) pored snimki plesnih izvedbi koje su rekonstrukcija tog nasilja.

Andreja Kulunčić razvila je praksu ispitivanja društvenih odnosa, između javne i intimne sfere. U Palais de Tokyo prikazat će se 'A Reconstruction of an Unimportant Day in Our History' (2007) i A Reconstruction of an Important Day in Our History' (2007). Prvi video prikazuje dan u životu Josipa Broza Tita koji provodi dan s Jovankom u Tikvešu. Drugi video, pak, prikazuje susret Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana 1991. na istoj lokaciji.

David Maljković poznat je po svojim elegantnim instalacijama, skulpturama, crtežima, filmovima i fotomontažama koji svoj izvor pronalaze u modernističkom nasljeđu bivše Jugoslavije. U svojim projektima 'These Days' (2005) i 'Lost Memories from These Days' (2006) polazi od talijanskog paviljona na Zagrebačkom velesajmu koji je danas prepušten sebi, a nekada je bio spomenik dijalogu između bivše Jugoslavije i Zapada, a za vrijeme nastajanja ovih Maljkovićevih djela Hrvatska je čekala pred vratima Europske unije.