Zagrebačka Galerija Kranjčar ove godine obilježava deset godina, tijekom kojih je stidljivo, polako te s velikom upornošću svoje vlasnice Elvire Kranjčar postala nezaobilazno mjesto umjetničkog druženja, komunikacije i mentorstva iskusnih hrvatskih umjetnika i njihovih učenika. Zapečatila je to i izložbenim ciklusom Mentalni sklop započetim prošle godine. Gospođa Kranjčar nije osoba koja voli istupati u medijima, a ovo je njezin treći intervju koji je dosad dala i, kako sama voli reći, njoj je puno draže stvoriti i kreirati nešto te stajati u pozadini i promatrati.

'Ljude, djela, događaje, važno je ono što dopire do nas, prenosi nam emociju, dotakne nas, to je ono što volim doživjeti od umjetnika koji izlažu u Galeriji Kranjčar', kaže gospođa Kranjčar, istaknuvši imena poput Knifera,Marije Ujević Galetović, Fellera, Jandrića, Slavke Pavić, Sandra Đukića i mnogih drugih čija je djela izložila.

U životu Elvire Kranjčar umjetnost i sport su savršeno isprepleteni. Supruga nogometnog trenera Zlatka Cice Kranjčara i majka nogometaša Nike Kranjčara u mladosti se, poput supruga, bavila sportom - trenirala je košarku - a kasnije, s diplomom inženjerke avioprometa, namjeravala je putovati svijetom i kreirati daleka putovanja. Početak njezine naklonosti prema umjetnosti bio je odlazak s obitelji u Beč, a taj će joj grad biti dom 12 godina. Nerijetko je upravo njezina znatiželja odigrala važnu ulogu u životu obitelji Kranjčar, a na svakom putovanju obiteljski odlasci na izložbe postali su dio tradicije. Bečko prijateljstvo sa Susie Bergmann, svojevrsnom mentoricom u poslu kojim se danas bavi, rezultiralo je i planom o otvaranju zajedničke galerije, prije deset godina nastale iz skladišnog prostora na Kaptolu. 


Savjet prijateljice iz Beča i prava odluka

'Za potrebe firmi s kojima sam surađivala i koje sam zastupala bila sam u potrazi za većim prostorom koji bi bio izložbeni dućan u poslu uređenja interijera. Tako sam došla do ovog prostora, skladišta, no odmah me je osvojio na prvi pogled, i prostor i pozicija. Ulazite u dvorište, prilazite onižem objektu i ne očekujete tako lijep prostor koji vas odmah osvoji. Doživite pozitivno iznenađenje. U nekoliko mjeseci sam ga potpuno preuredila, a ugradili smo i djelomično stakleni krov koji se pokazao kao dobitna kombinacija zbog dodatnog doživljaja izložbi i pri danjem svjetlu. Moj plan je bio da kombiniram svoju djelatnost i godišnje dva do tri puta organiziram izložbe, no to nije bilo izvedivo. A kako život poslaguje događaje i odluke koje vas usmjeravaju, tako se i meni dogodio razgovor s prijateljicom iz Beča, koja me savjetovala što učiniti u tom trenutku. Prijedlog prve izložbe doveo je do poznanstva s Deanom Jokanovićem Touminom i na njegov prijedlog krenuli smo s realizacijom prva dva ciklusa. Prve izložbe kao kustosica potpisuje Blaženka Perica, nastavili su to činiti Branko Kostelnik i Vanja Babić, a Mladen Lučić, muzejski savjetnik Muzeja suvremene umjetnosti Istre, definirao je i posložio najdraži mi projekt do sada, ciklus Mentalni sklop.'

Mentalni sklop Eugen Feller - Ivo Gattin 5.3. - 15.3. 2015. (Elvira Kranjčar - Eugen Feller - Mladen Lučić)

'Riječ je o ciklusu deset samostalnih izložbi u trajanju od deset dana u razdoblju od nekoliko mjeseci. S novim ciklusom Mentalnog sklopa počinjemo u ožujku iduće godine. Dijalog izloženih radova predstavljenih suvremenih hrvatskih umjetnika, kao i njihov odnos mentor-sljedbenik, izuzetno je interesantan. Odnos mentor-sljedbenik nipošto se ovdje ne shvaća isključivo kao odnos profesor-učenik. Pod pojmom mentor ovdje se prvenstveno misli na osobu, ne nužno iz likovnog svijeta, koja je svojim djelovanjem ili dijelom svog opusa umjetnička ili životna inspiracija autoru koji jednim dijelom stvara pod duhovnom aurom ili inspiracijom svog trenutnog ili stalnog uzora', objasnila je Kranjčar.

Izložba međunarodno priznate splitske umjetnice Renate Poljak u Galeriji Kranjčar u listopadu ove godine

Profesija o kojoj je trebala puno učiti

Otvaranje galerije, naglašava, nikad nije bila njezina posebna namjera. Stvari su se tako posložile da je sve vodilo tome. 'Kako se ništa u životu ne događa slučajno, recimo da je ona rezultat onoga što jesam i moje životne strasti. Otvorila sam je kad sam tu odluku mogla realizirati, kad su djeca odrasla i krenula svojim putem. Osim toga, ovo nije bila moja profesija, morala sam puno toga učiti, ali zakovitlali su se dobri projekti koji su me gurali naprijed i doveli do ovog trenutka', kaže, naglasivši da se ne radi o klasičnoj galeriji koja skuplja i prodaje umjetnička djela.

'Nije to trgovina, već čisti altruizam. Ovo je prostor koji nosi umjetnost. Radimo na projektima kojima slušamo i pratimo sebe. Naš izlazak i predstavljanje na inozemnoj sceni, sigurna sam, polučit će dodatno afirmiranje hrvatske suvremene scene. Ponosna sam na to da smo bili pozvani na veliki međunarodni sajam suvremene umjetnosti Vienna Conterporary u Beču u rujnu i da smo ostvarili kontakte koji me motiviraju na nove projekte. Jedan od rezultata je i izlaganje već navedene izložbe 'Partenza' Renate Poljak u Danubiana Meulensteen Art Museumu u Bratislavi, a bit će otvorena tri mjeseca do kraja siječnja iduće godine.'

Galerija Kranjčar ove godine sudjelovala je na međunarodnom sajmu suvremene umjetnosti Vienna Conterporary u Beču

Još jedan detalj Galeriju Kranjčar izdvaja od ostalih zagrebačkih galerija.

'Bez duhovne hrane nema profinjenosti i digniteta društva'

'Ponekad nam nije poanta predstaviti umjetnika, već ideju, pa po njoj biramo umjetnika koji će izlagati. No to je lakši dio posla, možda. Teži je kako privući publiku. Upoznala sam toliko ljudi u našim galerijama i muzejima koji rade s ogromnim entuzijazmom, ali ne znaju kako zainteresirati publiku. Ljude treba znati zaintrigirati i privući u galeriju, no uzalud ti trud ako ne živiš u produhovljenom društvu. To igra veliku ulogu u uspješnosti jedne galerije. Bez duhovne hrane nema profinjenosti, profiliranosti, pa čak ni digniteta društva', objašnjava.

'Moja želja je održati se na ovom polju i istovremeno slijediti sebe. A danas je to posebno teško', smatra Elvira Kranjčar, dodajući da joj životnu radost uz umjetnost predstavlja četvero unuka - troje djece ima njezina kći Lana koja živi u Parizu, a sin Niko ima kćerku.

'Ova galerija za mene nije životni smiraj, više nemir koji sam si sama zadala. Ali lijep kreativni nemir. Uspješna sam i na ovom polju, ali i kao baka koju preporodi svako druženje i igra s unucima', priznaje.  Ono što je ovih dana posebno veseli jest izlaganje umjetnice Jagode Buić Wuttke 'Scherzo s otpada' od 10. do 26. studenog u njezinoj galeriji.

Nove spoznaje uz Jagodu Buić

'Gospođa Jagoda je za mene tijekom odrastanja bila pojam intelektualke i umjetnice koja vlada scenom; elokventna, moćna, inteligentna. Kad je predložila izložbu, za mene je to bio poseban i emotivan trenutak. Stanuje na Ribnjaku, imala je atelje na Kaptolu i željela je izlagati u tom okruženju. Veseli me rad s njom jer to za mene znači neke nove spoznaje, nezaboravne trenutke, bliskost, novo prijateljstvo. Za mene je to ono nešto uzvišeno u ovoj profesiji', opisala je gospođa Kranjčar jednu od pozitivnih strana svog posla. 


Elvira Kranjčar u društvu Jagode Buić, Tonka Maroevića i Josipa Tešije na otvaranju izložbe 'Željezni scherzo'

Uz vođenje galerije, sretnom je čini jedriličarstvo kojim se rekreativno bavila godinama. A kako se kroz njezin život isprepliću sport i umjetnost, reći će da su te dvije profesije vrlo slične. 'Izdržljivost, nesigurnost i nesputanost pečat su i jedne i druge', zaključuje. Ono što ju je u životu naučilo borbenosti i disciplini je sport od malih nogu, svakodnevni treninzi košarke od osnovne škole pa do kraja gimnazije. Imala je želju upisati arhitekturu ili medicinu, no sudbina je htjela da posjeduje diplomu inženjerke avioprometa. Želja za putovanjima je presudila. Upravljala zrakoplovom nije nikad, no pronašla je drugi način da obiđe svijet. Na kraju je spoznala što je uz obitelj najviše ispunjava.

'Kad odlučim nešto u životu, onda to radim konkretno i koncentrirano, a tako je bilo i s galerijom', odlučno će za kraj Elvira Kranjčar.