Riječ je o multidisciplinarnom umjetničkom projektu koji iako u svojoj srži nosi ekološku ideju, ipak odudara od aktivizma i ne sadrži doslovne ekološke poruke. Temi se naime prilazi iz poetičnog i utopijskog rakursa, pri čemu umjetnica elaborira ideju da more možemo izliječiti ili barem “odobrovoljiti” podižući ga na razinu bića bližeg nama, stoji u priopćenju.

.Projekt nema čistu narativnu osnovu ili slijed jer ne teži jasnoj naraciji, već se ekološka tema tretira globalno i na energetskoj razini, a sama se izložba sastoji iz dva dijela. Na projekciji meditativnog sadržaja postavljenoj u sredinu Galerije Bačva, vidimo fascinantne snimke planktona i sićušnih podvodih stvorenja koje je snimio dvanaestogodišnji dječak Vanja Cetinić Koča, dok je na polukružnom zidu galerije projekcija čiji su glavni protagonisti Amira Medunjanin te Alen i Nenad Sinkauz. Iznimni glazbenici stvaraju novu pjesmu za naše more, za koju je tekst napisala pjesnikinja Monika Herceg. Glazbenici snimaju u praznoj dvorani podcrtavajući glas te prazninu prostora i mraka u kojoj isti odzvanja podsjećajući nas na crninu morskog bezdana.

'Ova je izložba nada, vizija bolje budućnosti, gdje je moguće spasiti more, prirodu. Istovremeno, riječ je o nevjerojatnoj sinergiji različitih umjetničkih izričaja, koje je sve idejom i talentom spojila Renata Poljak, kako bi pokazali snagu i mogućnosti kreativnosti u kreiranju sutrašnjice. Renata hrabro postavlja pitanje: što ako možemo stvoriti bolji svijet, izliječiti more ako ispričamo nanovo priču o njemu? Na kraju krajeva, cijelo je čovječanstvo povijest pričanja priča. Cijela naša civilizacija. Glas Amire Medunjanin uz glazbenu pratnju Alena i Nenada Sinkauza meandrira kroz taj san, a lakoća i uvjerljivost glazbene interpretacije silovito ponire u naša osjetila i jasno nam je – ova priča ne može biti drugo nego istinita. I mi im bespogovorno vjerujemo” o izložbi je rekla Monika Herceg.

U svom novom radu umjetnica predlaže izmjenu starih mitova i pisanje novih u kojima će More biti glavni kreator i stvoritelj života, a budući da su Renatin umjetnički rad i život također obilježeni konstrukcijom identiteta, nacionalnosti i slobode, ovaj projekt sažima sve te motive, ali u pročišćenoj formi koja na posjetitelje djeluje na apstraktnoj i intuitivnoj razini.

O samom postavu i odabiru lokacije na kojoj predstavlja svoj projekt Renata Poljak ističe: 'Meštrovićev paviljon na Trgu žrtava fašizma svojom poviješću i značenjem za mene predstavlja jedan od najzanimljivijih prostora za izlaganje u Zagrebu. Taj po mnogočemu specifičan prostor zbog svog okruglog tlocrta, a time i oblih zidova i visine preko 10 metara predstavlja veliki izazov u smislu postavljanja elemenata izložbe, ali upravo sam taj segment iskoristila kako bih podcrtala ideju izložbe. U sredini okruglog prostora leži okrugla projekcija meditativnog sadržaja dok je na zidu trokanalna, blago zaobljena, video instalacija. Oblik prostora u sinergiji s projekcijom podcrtava ideju beskraja i prožimanja daleke prošlosti i špekulativne budućnosti koja leži u srcu ideje.'

Izložbu Renate Poljak “Pjesme za naše more” u Domu HDLU možete pogledati do 17. ožujka.