Jeffrey Eugenides (rođen 1960.) pripada generaciji američkih pisaca čiji je današnji, vjerojatno nevoljni, predvodnik Jonathan Franzen, a njihova duša i najveći talent bio je pokojni David Foster Wallace, koji si je – nakon višedesetljetne borbe s depresijom – oduzeo život.

U odnosu na njih dvojicu, Eugenides je uvijek bio manje medijski seksi i više povučen, no to ne znači da njegova djela ostala nezapažena. Već prvi roman 'Nevina samoubojstva' očarao je čitatelje i stvorio kultnu sljedbu, još više nakon što ga je Sofia Coppola adaptirala u upečatljiv i iznimno atmosferičan film. Kada se u knjižarama 2002., čak devet godina nakon prvijenca, pojavio Eugenidesov epski 'Middlesex', Amerika je bila sprema okruniti novu književnu zvijezdu.

Eugenides je dobio Pulitzerovu nagradu, 'Middlesex' postao bestseler, iako se životni put interseksualne osobe grčkih korijena kroz desetljeća društvenih promjena kojima je SAD bio izložen na prvu loptu baš i ne čine kao materijal za masovnu konzumaciju. Oba romana izašla su i u Hrvatskoj, kod izdavača Vuković & Runjić.

Trebalo se opet devet godina čekati na Eugenidesov treći roman, naslovljen 'The Marriage Plot' (u prijevodu otprilike 'Bračni zaplet'), u kojem se vraća u svoje studentske dane iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, opisujući ljubavni trokut između studentice književnosti i dvojice njezinih karakterno suprotstavljenih kolega.

Glavna junakinja se zove Madeleina (nomen est omen) i velika je obožavateljica autora poput Jane Austen i Henryja Jamesa, no Sveučilište Brown se u tom trenutku nalazi usred postmodernističke revolucije pa se svatko poziva isključivo na Derridu i smatra kako je roman mrtav, narativ besmislen, a značenje svega najmanje stosmisleno.

'The Marriage Plot' je, dakle, istovremeno i roman o književnosti te njezinoj interpretaciji, što je i sam Eugenides naglašavao u intervjuima, primjećujući kako u današnjem svijetu pisac nije u prilici stvoriti cijelu dramu oko opresivne društvene norme poput nasilnog braka bez ljubavi, jer se ljudi jednostavno razvedu ako ne pašu jedno drugim.

Zapravo, na to se i referira naslov romana: na književno-teorijski koncept po kojem je ženska emancipacija borbu mlade žene za ljubavnom srećom učinila nedovoljno snažnom temom za cijeli jedan roman. Eugenides stoga ide dokazati baš suprotno, prateći avanture i nevolje Madeleine, ali i mijenjajući redovito pripovjedačku perspektivu na dvojicu ključnih muškaraca njenog života: Leonarda, studenta biologije koji joj je slomio srce i prijatelja Mitchella, čije srce ona nesvjesno slama.

Američki i britanski književni kritičari su 'The Marriage Plot' većinom nahvalili. Laura Miller iz Salona ga je uvrstila među najbolje romane godine, uz sljedeće objašnjenje: 'To je, u konačnici, knjiga o ljubavi, koja i u današnjem svijetu zadržava moć inspirirati zadivljujuću nesebičnost, ali i uništiti neoprezna srca.' Ron Charles u Washington Postu Eugenidesov roman uspoređuje s djelima kao što su 'Ponos i predrasude' i 'Portret jedne dame' te posebno ističe njegov prvi dio – '127 majstorskih stranica koje se odigravaju na dan dodjele diploma, ispunjenih duhovitim, eruditskim i zavojitom rečenicama koje dostiže velike literarne visine'. Charles ostatak knjige ne smatra 'jednako uzbudljivim', iako ističe potresan opis Madeleineina života s manično depresivnim Leonardom, koji sve više tone u ludilo.

S druge strane Atlantika, Guardian zaključuje da 'The Marriage Plot' završava kao konvencionalan roman s konvencionalnom porukom. 'Na kraju se Madeleine pokazuje okrutno nekompliciranom osobom, a cijela knjiga kao da opravdava njezin hladni instinkt po kojem se treba kloniti nestabilnih ljudi. Ako je ona išta naučila, to je da ne treba previše skrenuti s puta. Njezina priča se brzo i lako čita, ali nije – da posudimo riječ iz svijeta Eugenidesovih književnih prethodnika – pretjerano plemenita.'

S time se ipak većina kritičara ne slaže, kao ni poznati holivudski producent Scott Rudin (dobitnik Oscara za 'Nema zemlje za starce') koji je već otkupio prava na ekranizaciju 'The Marriage Plot'.