Premda će na ovogodišnjem jubilarnom 15. Festivalu svjetskog kazališta zbog manjka novca gostovati samo četiri teatra, što je doduše za jedno gostovanje više nego što ih je bilo prošle godine, može se na temelju viđenih sekvenci reći da će predstave iz Gruzije, Belgije, Italije i Brazila biti vrlo uzbudljive, relevantne, tehnološki inovativne, politički provokativne, a istodobno emotivno snažne i poticajne
Na ovogodišnjem 15. Festivalu svjetskog kazališta predstavljaju se tzv. kompletni autori, što se posebno odnosi na gruzijskog umjetnika leonardovskog tipa Rezu Gabriadzea, kao i jaka ženska postava, ponovno se afirmira lutkarstvo, a otvaraju se i aktualne političke i društvene teme poput uvođenja poreza. Također, Festival će promovirati novu scenu na Muzičkoj akademiji, koja će vjerojatno biti pravo osvježenje za kazališne gledatelje.
Intendantica HNK i suravnateljica Festivala Dubravka Vrgoč naglasila je kako je on tokom godina zagrebačkoj publici predstavio neke od najrelevantnijih europskih kazališnih predstava te ih upoznao s nekim od najvažnijih kazališnih redatelja, ali i s novim imenima, koja su ucrtavala nove putove, a zatim se etablirala na europskoj kazališnoj sceni.
'Na Festivalu svjetskog kazališta gostovalo je više od 50 europskih teatara i gotovo sva velika europska, pa i svjetska kazališna imena koja su tokom tih godina mijenjala izgled europske kazališne scene', naglasila je Dubravka Vrgoč.
Ravnatelj Drame i suravnatelj Festivala Ivica Buljan pojasnio je da ovogodišnje predstave donose inovativan pristup kazalištu, a s druge strane nas vraćaju teatru empatije, osjećajnosti i gotovo staromodne ljepote. Sve su bile prikazane na velikim kazališnim festivalima, od Avignona i Pariza do Berlina i Bečkih svečanih tjedana, te se ubrajaju u red vrhunskih komada kakvi se rijetko mogu vidjeti u Hrvatskoj, poručio je Buljan.
Festival započinje 10. rujna u HNK-u gostovanjem brazilske predstave 'Što ako su otišle u Moskvu', u kojoj redateljica Christiane Jatahy 'napada' posvećeni ruski klasik 'Tri sestre'. Taj naslov je naravno parafraza svetog teksta ruske klasike 'Tri sestre', ističe Buljan, a ujedno je tehnološki inovativan, kao i zadnja predstava Festivala, 'Blockbuster'. Ostale dvije predstave - gruzijska 'Ramona' i talijanska 'Sestre Macaluso' - izazivaju i prizivaju kazalište koje je ucrtano u našu memoriju kao kazalište početka stoljeća, koje se na neki način približava neorealističkom filmu, objasnio je Buljan.
Radnja predstave 'Što ako su otišle u Moskvu' smještena je u današnji Rio de Janeiro i do sada je obišla mnoge svjetske pozornice. Nastala je prije nekoliko godina i redateljica Christiane Jatahy ju neprestano mijenja i dotjeruje, čak u odnosu na socijalni kontekst, dakle promjene koje se događaju u brazilskom društvu. 'Može se reći da je riječ o socijalnoj, emotivnoj i društvenoj analizi koja je podjednako vjerna Čehovu, znači Moskvi s kraja 19. stoljeća, ali i Rio de Janeiru početkom 21. stoljeća', kaže Buljan, dodajući da u predstavi nastupa prva liga brazilskih kazališnih i filmskih glumica.
Inovativnost predstave sastoji se u tome što je dio publike smješten u gledalište i prati film, primjerice snimke iz kuhinje i kupaonice, dok su ostali gledatelji na pozornici s izvođačima te se tako u jednom trenutku pozivaju na proslavu Irininog rođendana. Kompletan doživljaj i razumijevanje komada događa se tek nakon što se vide oba dijela, dakle u finalu, koje je obilježeno jakim ženskim pečatom', zaključuje Buljan.
U Zagreb stiže i Rezo Gabriadze, jedan od velikih gruzijskih umjetnika, majstor lutkarstva, scenograf, kipar, pjesnik i muzičar koji je prije 13 godina obilježio Festival svojom sjajnom predstavom 'Bitka za Staljingrad'. Gabriadze ove godine gostuje s najnovijom lutkarskom predstavom 'Ramona', kojom priziva prijatelje iz djetinjstva – lokomotivu i cirkuski šator, dakle relikte nestalog svijeta koji su još živi u njegovoj mašti. Takvim konceptom priziva i naša djetinjstva.
'Lutkarstvo je danas gotovo prognano iz umjetničkog svijeta ili je stavljeno u zaklon za djecu, međutim lutkarstvo je stoljećima bilo središnja kazališna umjetnost i kazališne trupe su putovale Europom i na trgovima prikazivale predstave', kaže Buljan, objašnjavajući da je u fokusu priče ljubav lokomotive i motora koji se u jednom trenutku moraju rastati. Dakle preko lutaka, predmeta, zvukova i šlagera iz bivšeg Sovjetskog Saveza stvara se svijet djetinjstva, ljepote predmeta, jednostavnosti i zaboravljene srdačnosti, koji je iščeznuo.
Jednako tako topla i emotivna je sicilijanska predstava 'Sestre Macaluso' redateljice, autorice teksta i koreografkinje Emme Dante, koja na sceni rekonstruira izgubljeni sicilijanski svijet fokusiran na obitelj sa sedam sestara. One se susreću na pogrebu jedne od njih, rekonstruirajući priču svog djetinjstva, teškog i sumornog odrastanja u siromaštvu, oca koji je zbog preživljavanja bio prisiljen raditi najteže poslove, autoritativne majke koja je držala pod kontrolom sedam kćeri te njihovih međusobnih obračuna. 'Sve te traumatične obiteljske priče - jedna sestra je optužena za smrt druge sestre - pretvaraju se u amarkord, lijepu sliku prošlog vremena koje je nestalo, ali i dalje isijava prekrasnim slikama', kaže Buljan, dodajući da se ta predstava izvodi na sicilijanskom narječju i da su iznimno važni pokreti, odnosno koreografija Emme Dante.
Festival se zatvara 16. rujna predstavom belgijske skupine Collectif Mensuel 'Blockbuster', koja se također odlikuje visokom tehnološkom inovativnošću, ali i političkom aktualnošću. Predstava je svojevrstan snažan politički triler, smješten u današnju Belgiju, a u središtu priče je vlada koja pokušava promijeniti porezni sustav uvođenjem raznih novih mjera. Zapravo, 'Blockbuster' je priča o nasilju vladajuće klase protiv naroda, o današnjem svijetu krize i rastućim nejednakostima te o revoluciji, u kojoj je humor zamišljen 'kao oruđe oslobađanja'.
Objašnjavajući inovativnost predstave, Buljan je objasnio da su umjetnici iz Liegea prikupili 1400 kadrova iz više od 150 različitih američkih filmova i zatim ih montirali u potpuno različitom redoslijedu, stvorivši sasvim nova značenja. Predstava počinje onim čuvenim krikom lava, simbola kompanije Metro Goldwyn Mayer, a zatim se na ekranu u pozadini smjenjuju poznata lica, od Julije Roberts i Brada Pitta preko Toma Cruisea do Sylvestera Stallonea i Seana Penna. Uz glumce na pozornici su i glazbenici koji izvodeći zvukove i razne šumove stvaraju kakofonijski svijet, kaže Buljan, čime nastaje zanimljivo i izvođački uzbudljivo djelo.