Hrvatska diskografska udruga (HDU) 4. travnja u zagrebačkom kinu Europa organizirala je tribinu 'Playlista naših mladih: Koga poznaju milenijalci – Štulića ili Cecu?', na kojoj su o trendovima slušanja glazbe u mladih razgovarali novinar i glazbeni kritičar Hrvoje Horvat, kreativna direktorica Croatia Recordsa Nikolina Mazalin, glazbena novinarka i kolumnistica Maja Trstenjak, novinarka Ivona Lenard te menadžer i član benda Pravila igre Goran Belošević
'Steve Jobs rekao je jednu vrlo pogrešnu stvar 2007. u intervjuu za Rolling Stone. Rekao je da streaming servisi nemaju budućnost jer će ljudi uvijek htjeti svoju glazbu imati fizički sa sobom. Sedam godina kasnije Apple je kupio Beats Music od Jimmyja Iovinea i Dr. Drea, današnji Apple Music', podsjetio je na HDU-ovoj tribini novinar i glazbeni kritičar Hrvoje Horvat, koji je nedavno objavio biografiju Johnnyja Štulića 'Štulić: Biografija'. Danas je, zaključio je, većini glavna centrala za slušanje glazbe mobitel, a te promjene, mada se odnose zapravo na sve nas, najviše zahvaćaju generaciju Z, rođene od sredine 1990-ih, te milenijalce, koji se slabo sjećaju života bez interneta i Instagrama.
Sluša se bilo kad i bilo gdje
Prema podacima međunarodne diskografske organizacije IFPI, u svijetu danas 86 posto ljudi sluša glazbu putem streaminga, na internetskim platformama ili pak na odabranim streaming servisima. Sluša se, dakle, bilo kad i bilo gdje pa se sluša i sve više. Na svjetskoj razini to je oko dva i pol sata dnevno, u Americi i više, najčešće za vrijeme vožnje u automobilu, ali i prilikom šetnje ili rada na računalu. Prošlogodišnje istraživanje HDU-a o navikama domaćih slušatelja pokazalo je da je i u Hrvatskoj slično. Oko 95 posto hrvatskih građana glazbu sluša svakog dana, od čega trećina više od četiri sata dnevno.
Najpopularniji način za dolazak do glazbe pritom je YouTube, dok streaming servise na Zapadu koriste najviše tinejdžeri i oni nešto stariji od njih, mladi u dobi od 16 do 24 godine. U Hrvatskoj pak streaming servis Deezer najviše koriste još stariji, oni od 25 do 35 godina. Pritom čak dvije trećine ispitanika u Hrvatskoj piratizira glazbeni sadržaj, a 75 posto Hrvata smatra da glazba treba biti besplatna.
Na pitanje što konkretno milenijalci i generacija Z u Hrvatskoj danas najviše slušaju, kreativna direktorica Croatia Recordsa Nikolina Mazalin rekla je kako je teško izvoditi zaključke prvenstveno jer se stream kod nas još svodi na YouTube i na Deezer, koji se plaća pa ga mladi ne koriste onoliko koliko u stranim zemljama.
'Podaci koje dobivamo stvarno su raznoliki. U prošloj godini najslušanije pjesme koje su bile u katalogu Croatia Recordsa bile su pjesme Olivera Dragojevića, pogotovo u drugom dijelu godine. Zadnjih nekoliko tjedana najslušaniji izvođači na Deezeru su Severina, Vojko V. i Petar Grašo. Mladi u Hrvatskoj ne slušaju samo jedan stil. Danas su možda više nego ikad otvoreni za sve vrste glazbe. Zanimaju ih pjesme, dobre pjesme, hitovi. Vojko V. se pritom istaknuo među mladima jer pjeva o onome što je njima blisko, što ih zanima i što su problemi ovoga našeg vremena', rekla je Mazalin.
O tome koji faktori najviše utječu na glazbene preferencije milenijalaca i generacije Z, novinarka Laganini FM-a Ivona Lenard rekla je kako joj je to teško reći i za samu sebe.
'Nekoć, kad bih popunjavala leksikon, znala sam točno kojih pet bendova mi je najdražih u određeno vrijeme. Bile su puno jače supkulture, čega danas nema pa svatko sluša po 500 izvođača. Samo znanje o glazbi i usmjerenje prema žanrovima, sve je to jako površno, a trendovi se jako brzo mijenjaju i nemoguće ih je sve pratiti', rekla je Lenard, dodajući kako joj se čini da postmilenijalci radije govore o jutjuberima nego o glazbenicima jer se s prvima lakše poistovjete.
Glazbena novinarka i urednica portala Sound Report Maja Trstenjak rekla je kako je njoj odlično to što se brišu predrasude prema žanrovima.
'Dok sam odrastala, supkulture su bile jako izražene i postojale su oštre granice među pankerima, metalcima, darkerima, folkerima, šminkerima. Svatko je živio u svom mikrosvijetu i podcjenjivao druge jer slušaju drugu glazbu. Danas se to briše i više je pitanje kvalitete jer u svim žanrovima imaš i dobrog i lošeg', rekla je Trstenjak te se osvrnula i na pitanje nedostaju li u Hrvatskoj radijske stanice namijenjene milenijalcima.
'U Hrvatskoj imamo pregršt radijskih postaja pa svatko može birati prema svojim preferencijama. Osim toga, milenijalci i generacija Z ne slušaju radio na način kao nekad. Sada slušaju internetski radio i imaju pristup svim radijskim postajama svijeta na kojima mogu pronaći nešto za sebe i tako i rade. I sama sam tako, u namjeri da istražim svjetsku pop scenu, jer sam oduvijek bila u metalu i klasici, na preporuku kolege otkrila BBC-jev radio. Tako da ne mislim da nam trebaju nove radijske stanice specifične za milenijalce i generaciju Z, jedino što treba promijeniti jest to da se u sadašnji repertoar postojećih domaćih radiopostaja uvede više domaćih i mladih glazbenika', upozorila je Trstenjak.
Horvat se također osvrnuo na nedostatak mladih u domaćim radijskim eterima, ali i u medijima uopće.
'U Hrvatskoj se vole poznati izvođači, tako da je kod nas alternativa ono što je u svijetu već mainstream. Moja teta misli da su Hladno pivo i Psihomodo pop mladi bendovi. Vatra je, naravno, debitant. To je, zapravo, naš problem', rekao je Horvat.
O samom turbofolku i njegovoj popularnosti među hrvatskom omladinom Nikolina Mazalin komentirala je kako vjeruje da je to više odraz konformizma i otpora prema roditeljima, a ne nešto što trajno ostaje.
'To se vidi na koncertima. Parni valjak, bend koji postoji preko 40 godina, na zadnjem koncertu u Areni okupio je više mladih nego starih', rekla je i dodala kako je turbofolk prevelik stil da bismo ga generalizirali.
'Ima tu i jako loših stvari, ali i dobrih, postoje izvođači koji su i jako blizu svjetskim pop-produkcijama, koji zvuče slično Dua Lipi. To je zanimljivo i ono je što privlači mlade. Postoji teorija da nakon 30. godine prestajemo slušati novu glazbu. Ja ne bih htjela biti ta osoba pa otpisivati cijeli stil', rekla je Mazalin.
Goran Belošević, menadžer i član benda Pravila igre, ispričao je kako je na jednom radijskom nastupu grupa dobila zadatak izabrati koji je tekst od dva ponuđena 'cajka', a koji svjetski hit.
'Ti prijevodi svjetskih hitova često su djelovali kao tekstovi turbofolk pjesama pa smo dosta puta fulali u izboru', priznao je Belošević.
I ostali sudionici potvrdili su da folk glazba više ne predstavlja kontroverzni odabir kako se nekada smatralo jer i ostali žanrovi često kriju diskutabilne tekstove pjesama te utjecaje koji se mogu različito percipirati. Milenijalci i još mlađi od njih u Hrvatskoj, zaključili su, zaista slušaju sve, 'i Štulića i Cecu ili, još dramatičnije, i Rammstein i Cecu'.
'Svi se pravimo jako pametni i fini kad pitamo kakvu poruku šalju mladi koji slušaju turbofolk. A kakvu šalju mladi koji slušaju Napalm Death? Stvorili smo famu oko narodnjaka. Generacija Z jako je angažirana, puno više u odnosu na ranije generacije, ali svoje stavove formiraju više iz drugih izvora, a ne glazbe koju slušaju. Osim toga, svi ti milijunski pregledi turbofolk hitova na YouTubeu možda i nisu toliko relevantni. To je i dalje ekipa koja puni klubove, nisu to još stadioni. Mislim da smo previše u panici i strahu od cajki', rekla je Trstenjak.
Hrvatska diskografska udruga tribinu je organizirala u sklopu obilježavanja Mjeseca glazbe u Zagrebu.