Čak je i dr. Ognjen Kraus, dugogodišnji predsjednik Židovske općine, odbio otkriti ikakve detalje rekavši samo da je prijedlog gradnje novog Židovskog centra predstavljen Gradu Zagrebu i da ništa drugo ne može komentirati.

Dakle, zna se da je prijedlog programa i namjene završen te da su se čelnici Židovske općine sreli s predstavnicima Grada Zagreba na čelu s dogradonačelnicom Sandrom Švaljek, a po navodima Jutarnjeg lista, i s predstavnicima Vlade. Nakon susreta s delegacijom Grada Zagreba zaključeno je da će nadležne službe ispitati parametre prostora i izgradivosti te razmotriti mogućnost sudjelovanja u projektu.

Ako se postigne dogovor to će biti kraj priče započete još 1986. kada je Židovska općina počela razmatrati mogućnosti izgradnje Židovskog centra i nove sinagoge u Praškoj.

Kako navodi povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević u tekstu 'Budućnost Praške – mjesto memorije', objavljenom u glasniku Ha-kol, broj 131, iz 2013., 1988. osniva se prvi Odbor za gradnju, a dvije godine kasnije u Provedbeni plan za Donji grad unosi se objekt od četiri kata na toj parceli. Rat zaustavlja razmišljanje o projektu, a od početka novog milenija ponovno počinju intenzivnije pripreme. Zatim dolazi do trogodišnjeg zastoja zbog dilema o sadržajnoj strukturi i namjeni budućeg objekta, a potom 2004. izlazi prva ozbiljnija studija objekta, u kojoj su memorijalni, sakralni i kulturni sadržaji povezani s komercijalnim.

Opet ne dolazi do pomaka, a zatim tri godine kasnije izlazi reducirana verzija prethodnoga prijedloga. S obzirom na ozbiljnost i osjetljivost projekta, ugledni predstavnici Židovske općine te stručnjaci, arhitekti i povjesničari umjetnosti, često su raspravljali o sadržaju i namjeni Centra, a razmimoilaženja su bila prilično velika i gradirala su od postavljanja komornog memorijalnog znaka kojima bi se odala počast stradalima u Holokaustu, do potpune rekonstrukcije povijesnog hrama koji je bio na tom mjestu.

Zasad jedina dostupna informacija stiže iz Ha-kola, glasila židovske zajednice, u čijem je zadnjem broju tajnik Židovske općine Dean Friedrich pod naslovom 'Predstavljen plan izgradnje Židovskog centra u Praškoj' objavio opširan tekst o tom projekta. Tako se saznaje da je Vijeće Židovske općine u svibnju prošle godine usvojilo novi program gradnje Židovskog centra u Praškoj, zatim je trgovačko društvo Consilium experta d.o.o. izradilo studiju izvodljivosti, a arhitekti iz firme Urbane tehnike d.o.o. napravili su prostornu studiju, odnosno, bavili su se, rečeno njihovim žargonom, 'dispozicijom prostora', tako da još ne postoji nikakav arhitektonski projekt.

Kako su nam objasnili arhitekti iz Urbanih tehnika d.o.o., u slučaju da projekt gradnje novog Židovskog centra u Zagrebu bude usvojen, uslijedit će na temelju određenih parametara raspisivanje javnog natječaja na kojem će se odabrati najuspješnije rješenje i tek će se onda moći krenuti u realizaciju projekta. Kako se radi o vrlo prestižnoj lokaciji u samom središtu grada, pitanje je hoće li u tom slučaju biti raspisan međunarodni natječaj ili lokalni te koji će kriteriji prevladati, odnosno hoće li se ići na gradnju tzv. iconic-building, koja bi mogla postati novi i prepoznatljiv vizualni simbol Zagreba ili će prevladati ideja o prigušenijem projektu s naglaskom na obilježavanje kulturocida i prisjećanje na žrtve Holokausta.

Iz prijedloga objavljenog u Ha-kolu vidi se da bi novi Židovski centar u svom programu objedinio vjersku, memorijalnu, kulturnu i komercijalnu funkciju što se kao ideja provlačila i u ranijim razmišljanjima o sadržaju i namjeni objekta u Praškoj ulici, no ovdje je riječ o reduciranijoj varijanti nekadašnjeg.

Novi objekt koncipiran je kao niskoenergetska zgrada s alternativnim izvorima energije. Imao bi sedam nadzemnih katova koji bi se prostirali na 5.950 četvornih metara te još tri podzemne etaže, površine nešto veće od 4.600 četvornih metara, gdje bi bilo parkiralište i tehnika. Novi Židovski centar u jednom bi dijelu udovoljavao potrebama židovske zajednice za novom sinagogom i memorijalnim centrom, gdje bi se čuvala uspomena na sve stradale u Holokaustu, a u drugom dijelu postao bi privlačno okupljalište Zagrepčana.

To konkretno znači da bi temelj novog Centra bila sinagoga koja bi uz vjersku imala i kulturnu funkciju jer je zamišljeno da dvorana ima 200 mjesta kako bi se u njoj mogli održavati koncerti i druge kulturne manifestacije. U Prašku bi se preselili i Dom zaklade Lavoslava Schwarza, znači dom umirovljenika, i dječji vrtić Miriam Weiller, koji bi na krovu imao dječje igralište. Planiran je i manji muzej u kojem bi se predstavila povijest Židovske općine, dok bi foyer bio korišten za izložbenu djelatnost. Također, u Centru bi bili ugostiteljski, trgovački i uredski prostori te caffe bar i muzejski dućan ili knjižara.

U prijedlogu pozornost privlači financijska konstrukcija, kao i načini financiranja gradnje objekta te njegovog kasnijeg održavanja. Projekt je procijenjen na 13.423.948 eura, a kao partneri se spominju Grad Zagreb i država što je u skladu s europskom praksom financiranja sličnih ili posve različitih projekata, odnosno memorijalnih programa kakvi se grade na mjestima gdje su do Drugog svjetskog rata bile sinagoge.

Prema studiji izvodljivosti, kako piše u Ha-kolu, namjera je ŽOZ-a izgraditi 'profitabilan i likvidan projekt u svim fazama njegova nastajanja, a to pretpostavlja, pored poznatih modela financiranja – equity/debt, prikupljanje donatorskih sredstava', i to od Grada Zagreba i države kao strateških partnera.

Naime, očekuje se da Grad Zagreb i država utvrde 'prag ulaganja u realizaciju projekta kroz donaciju'. Pretpostavljeni prag donacije za Grad Zagreb, kao i za državu, jest po 5.700.000 eura što sveukupno iznosi 11.400.000 eura. Planirano je i ulaganje Židovske općine u vidu zemljištu u Praškoj ulici čija je vrijednost procijenjena na 608.000 eura.

Također je naglašeno da je Centar zamišljen kao javno dobro i da bi trebao biti koristan svima, 'bez obzira na etničko, kulturno, religijsko ili političko opredjeljenje'. Uz vjersku, memorijalnu i kulturnu funkciju, vidljivo je razmišljanje o biznisu, odnosno tretmanu objekta i kao unosne nekretnine, i to preko podzemnih garaža i mogućeg iznajmljivanja uredskih prostorija koje bi zauzimale 1.528 četvornih metara. Naime, spominje se uređenje ureda prema potrebama budućih korisnika, ali i izmještanje svih službi iz Židovske općine u Palmotićevoj u Prašku. No kako se tek radi o programskom prijedlogu, sve su opcije još otvorene.

U svakom slučaju, treba pozdraviti ovaj najnoviji pokušaj Židovske općine da se u suradnji s Gradom Zagrebom i državom, nakon više od 70 godina, konačno pokuša realizirati izgradnja Židovskog centra u Praškoj ulici na mjestu nekadašnje sinagoge.

Što se tiče primjedbi da je eventualna gradnja Židovskog centra na mjestu nekadašnje sinagoge nepotrebno rasipanje novca, valja reći da su i u drugim sličnim sredinama lokalna zajednica i država sufinancirale takve projekte. Izgradnjom takvog centra, možda i uz pomoć europskih fondova, pokazali bismo da se kao društvo možemo suočiti s baštinom Holokausta i da smo spremni graditi tolerantnije odnose.