Britanski novinar i pisac rođen je kao Eric Arthur Blair u Bengalu 1903., u britanskoj koloniji Indiji, gdje je njegov otac, Richard, radio za Državni odsjek za opijum. Njegova majka, Ida, dovela ga je u Englesku kad je bio star godinu dana; nije vidio oca sve do 1907., kada je Richard posjetio Englesku na tri mjeseca prije ponovnog odlaska 1912. Navodno je prvu pjesmu napisao već u dobi od četiri godine.

Kasnije je napisao u memoarima: 'Vrlo brzo sam razvio specifične navike usamljenog djeteta te sam izmišljao priče i vodio ozbiljne konverzacije s imaginarnim prijateljima te još od najranijeg djetinjstva mislim da su moje literarne ambicije pomiješane s osjećajima izolacije i podcijenjenosti.' Prvi književni uspjeh ostvario je u 11. godini, kada su mu pjesme objavljene u lokalnom časopisu.

Školovanje je započeo u maloj anglikanskoj školi u mjestu Henley, a uskoro je uz pomoć stipendije upisao koledže Wellington i Eton. Nakon što je završio studij u Etonu odlučio se krenuti put Burme, no budući da mu se nije svidio tamošnji imperijalistički poredak, brzo se vratio u Englesku i započeo pisati pod pseudonimom. Izabrao je pseudonim koji je naglasio njegovu ljubav prema engleskoj tradiciji: George je svetac zaštitnik Engleske, a rijeka Orwell u Suffolku jedan od omiljenih dijelova Engleske. Prvi je put ime George Orwell počeo koristiti 1933., kada je pisao za New Adelphi.

Prošle godine u Americi objavljeni su njegovi dnevnički zapisi, za koje je predgovor napisao preminuli autor Christopher Hitchens (kolumnist u Vanity Fairu), kojeg su često opisivali kao najboljeg engleskog esejista nakon Orwella.

Orwell je karijeru započeo novinarskim radovima te reportažama od kojih treba izdvojiti 'Homage to Catalonia' te 'Down and Out in Paris and London'. Godine 1941., počeo je raditi za BBC (to iskustvo opisuje kao 'nešto između internata za djevojke i bolnice za umobolne'), što ga je navelo na zaključak: 'Sva propaganda je laž, čak i ona koja govori istinu. Mislim da to ne vrijedi dovoljno dugo ako znate što radite i zašto to radite.' Čak i tijekom rata, dok opisuje kako bježi od komada šrapnela, gadi mu se političko licemjerje, što je potkrijepio jednim naslovom koji je pročitao u Daily Expressu: 'Uspješno bombardiranje berlinskog sirotišta. Djeca u plamenu.' Nakon toga je samo kratko zaključio: 'Svi se utapamo u prljavštini.'

No ostao je najpoznatiji kao pisac brojnih sjajnih romana, od kojih treba izdvojiti antiutopije 'Životinjsku farmu' i '1984.' (nakon objavljivanja došlo je do upotrebe pridjeve 'orvelijanski' za opis mehanizma kontrole misli koje vrši država) te 'Coming Up For Air' i mnoga druga djela.

Umro je od tuberkuloze u 46. godini.