Kao i prethodnih godina, Festival svjetskog kazališta predstavlja u Zagrebu respektabilne kazališne skupine i redatelje - tzv. majstore i nove talente koji su u prošloj sezoni svojim izvedbama plijenili pažnju na europskim scenama. Sveukupni proračun festivala iznosi 824 tisuće kuna što je znatno manje novca nego što je prošle godine, kada je za realizaciju programa bilo dotirano od Grada Zagreba, Ministarstva kulture i Turističke zajednice Zagreba gotovo dva milijuna kuna.

Do smanjenja budžeta došlo je kada je Grad Zagreb smanjio dotaciju s prijašnjih 1.150.000 kuna na današnjih 324 tisuće kuna. Zbog toga su u Zagreb dovedene samo četiri predstave koje će pokazati, ako je suditi prema prvom gostovanju berlinskog teatra Schaubuhne am Lehniner Platz s predstavom 'Pluća', neke zanimljive kazališne iskorake s europskih pozornica.

Valja reći i to da ta manifestacija pruža svim kazalištarcima i ljubiteljima kazališta jedinstvenu priliku da u Zagrebu pogledaju predstave nekih od prvih imena velikih europskih scena koje si prosječni gledatelji zbog skupoće ulaznica i ostalih troškova u velegradovima Europe ne bi mogli priuštiti.

Katie Mitchell velika je zvijezda engleskog teatra. Radila je u Royal Shakespeare Theatreu, Royal Court Theatreu i National Theatreu u Londonu, a 2011. režirala je zanimljiv komad 'Deset milijardi' prema predavanju futurologa Stevena Emmotta, kao crossover između kazališta i znanosti. Zagreb je upoznao njezin rad kada se na 10. Festivalu svjetskog kazališta predstavila Strinbergovom 'Gospođicom Julijom'.

U 'Plućima', novom McMillanovom komadu koji je postao hit u Engleskoj, redateljica istražuje osobne i globalne konflikte na svjetskoj sceni na početku 21. stoljeća, ali donosi, u skladu sa svojom reputacijom, i tehnološke i redateljske inovacije.

U središtu je zbivanja mladi pomalo neurotični par u kasnim dvadesetima koji zgrožen duhom današnjeg vremena i ekološkim katastrofama, krizama i ratovima, količinom CO2 i porastom broja stanovništva na Zemlji, postavlja pitanje treba li se itko odlučiti na rađanje djece u takvom negostoljubivom okruženju i može li taj brak ili veza nakon toga opstati.

Inovativnost je predstave u tome što dvoje glumaca Jenny König i Christoph Gawenda izgovaraju gomilu zgusnutog teksta pedalirajući cijelo vrijeme, punih sat i 27 minuta, na specijalno dizajniranim sobnim biciklima, kojima proizvode električnu energiju za potrebe predstave.

Glumci proizvode električnu struju za rasvjetu, a šest dodatnih biciklista, raspoređenih po troje s njihove desne i lijeve strane, za mikrofone, pojačala i zvučnike, tako da svi zajedno proizvedu za 87 minuta trajanja predstave oko 609 kW/h energije. Kada na kraju predstave prestanu pedalirati, gledalište prekrije mrak. Stoga je predstava glumački izuzetno zahtjevna, ne samo zbog pedaliranja nego i zbog intelektualistički intoniranog dijaloga, brzog govora i već spomenute bujice riječi koja zahtijeva koncentriranog i odmorenog gledatelja. Kako je nakon premijere u Njemačkoj izjavila redateljica, izvođači su imali posebne fizičke treninge i psihološke pripreme pa je to i za njih bilo posebno iskustvo.

Festival svjetskog kazališta nastavlja se u srijedu u HNK-u predstavom izuzetnog majstora redatelja, scenografa i kostimografa Romea Casteluccija 'Go down, Moses' u izvedbi kazališne skupine La societas Raffaelo Sanzio. Naslov 'Go down, Moses', kako stoji u najavama, priziva znamenitu duhovnu pjesmu američkih robova kojom su se poistovjećivali sa židovskim narodom naviještajući vlastiti povratak u Afriku. Izraelci koji su se vratili iz babilonskoga ropstva i koji su zahvaljujući Mojsiju spašeni od ropstva u Egiptu, bili su simbol njihova oslobađanja, a danas pjesma američkih robova može označiti i stanje duhovnoga ropstva, odnosno prognanstvo iz bivanja.

Nakon toga slijede dvije izvedbe Čehovljevog 'Višnjika' belgijskog glumačkog kolektiva Tg STAN (Stop Thinking About Names) u ZKM-u 17. i 18. rujna, koji je zagrebačka publika već imala prilike vidjeti prije nekoliko godina na istom festivalu. Specifičnost grupe Tg STAN je u tome što se isključivo bavi tzv. čistom glumom i što odbacuju kazališnu spektakularnost stavljajući naglasak na interpretaciju likova u suvremenim i klasičnim komadima. Također smatraju da je važan angažirani pristup tekstu pa se može reći da njihove predstave daju i socijalnu kritiku.

Festival završava 27. rujna na sceni Travno predstavom 'Moja žena se naljutila' estonskog kazališta NO 99 iz Tallina. Redatelji su Tiit Ojasoo i Ene-Liis Semper, koji su ujedno i osnivači tog teatra, a predstava je izvedena na ovogodišnjem festivalu u Avignonu gdje je dobila sjajne kritike. Grupa je specifična i po tome što svoje produkcije izvodi i na otvorenom, primjerice, u napuštenim hangarima aerodroma, 'Kralj Ubu') i bazenima ('Sedam samuraja'), a izvode i jednokratne akcije. Također, ističe se eksplozivnom glumačkom energijom i hrabrošću da se bave relevantnim političkim i socijalnim temama.