Goran Tribuson svoju kvatrologiju, koju čine romani 'Rani dani', 'Trava i korov' i 'Mrtva priroda', zaokružuje naslovom 'Vrijeme ljubavi'.

Tribuson u novom romanu donosi priču koja nostalgično prati odrastanje, zaljubljivanje i odljubljivanje, otkriva sve o ljubavi i o tome što ona jest, bilježi zablude i trenutke prosvjetljenja. Na poseban način problematizira odnos književnosti i zbilje te otkriva sliku nekadašnje hrvatske stvarnosti šezdesetih i sedamdesetih godina kroz film, glazbu i književnost. Ponekad praćena očima ozbiljnog, odraslog čovjeka, a ponekad iz perspektive djeteta i mladog dečka, nedvojbeno će čitatelja nasmijati i podsjetiti na događaje koje vrijedi pamtiti i prepričavati, stoji u najavi.

Svoj početak Goran Tribuson obilježava kratkim pričama početkom sedamdesetih godina, a uskoro ga je i kritika uočila kao predstavnika hrvatskih borgesovaca. Postupno napušta fantastiku, ali zadržava interes za srednjoeuropsku ikonografiju i težnju prema okultnom, što se očituje u njegovim romanima 'Snijeg u Heidelbergu', 'Čuješ li nas', 'Frido Štern' te 'Ruskom ruletu'. Tribuson se istaknuo ciklusom romana o privatnom istražitelju Nikoli Baniću.

Tribusonovi romani dijele se na autobiografske i generacijski obilježene, s temom iz zavičajnoga Bjelovara te analizom popkulturne mitologije svakidašnjice sedamdesetih godina. U djelima 'Rani dani', 'Trava i korov' pisao je o tome kako su na njega utjecali televizija, kino, glazba i sport, a u 'Mrtvoj prirodi' o književnosti, slikarstvu, ozbiljnoj glazbi, kazalištu, porno filmu i internetu.

Kako Tribuson piše o ljubavi i svom odrastanju, pročitajte u ulomku iz njegova novog romana.

'Moja je majka znala govoriti kako se ljubavi čovjek uči na najrazličitije načine, ali ponajbolje je kad to radi uz pomoć velikih umjetničkih djela, ponajprije slikarstva, glazbe i lijepe književnosti klasičnoga tipa. Moj bi se otac samo nakašljao, nakon čega bi majka redovito kazala:

– Molim te, Branko, pa valjda se zna na što sam mislila.

Ja baš i ne mogu razabrati na što je majka mogla misliti, ali sam poslije shvatio kako se sve što je kazala o ljubavi odnosi na ljubav u najširem smislu riječi, od samilosti pa do podavanja cijeloga sebe za neku dobru i plemenitu stvar. Dakle, ljubav na koju se majka tada pozivala nije se mnogo razlikovala od one o kojoj danas govori papa Franjo.'