Otkupom te slike 28-godišnji Javoran postao je preko noći jedan od najskupljih hrvatskih slikara. Preskočio je velikane poput Rabuzina, Pulitike, Murtića, čiji radovi ne prelaze petnaestak tisuća eura. Izjednačio se jedino s velikim Vlahom Bukovcem. Podsjetimo, na tportalu smo u insajderskom izvještaju o stanju na domaćem tržištu umjetnina ranije pisali o cijenama koje postižu radovi hrvatskih slikara njegove generacije u usponu, kao i o tome tko ih kupuje. Najveći komadi poznatijih domaćih slikara i slikarica mlađe generacije - a u tu grupu, da izdvojimo samo neke, spadaju autori i autorice poput Stipana Tadića, Stjepana Šandrka, Zlatana Vehabovića i Martine Grlić - tada su se, kako su potvrdili naši sugovornici, kretali po cijenama do 10 000 eura, dok je kakav manji rad bilo moguće kupiti i po cijeni od 1000. Stoga ne čudi da je vijest o kupovini slike Marija Javorana - točnije, vijest o njezinoj cijeni - zainteresirala mnoge aktere na domaćoj likovnoj sceni.

Komentirajući ovaj slučaj, naš poznati galerist i likovni kritičar Feđa Gavrilović napominje kako kupovinu ove slike za toliki iznos treba sagledati s više strana.

- Prva je relativizam suvremene humanistike. Nekome se taj stav čini ciničnim, ali za to smo se borili, da tako kažem, odnosno on je plod glasovitog pluralizma i kulta individualizma današnjeg društva. Taj stav obrazložio je Howard Becker u jednom poglavlju u knjizi Svjetovi umjetnosti, a on se, ukratko, odnosi na to kako postoji više različitih estetskih i vrijednosnih sustava umjetnosti koji se međusobno malo ili nimalo dodiruju. Konkretno, ako postoji neka organizacija koja će Javoranov crtež procijeniti na tu svotu, a to je u ovom slučaju Art Renewal Center, i ako je netko, u ovom slučaju Grad Zadar, spreman platiti tu cijenu, ta je procjena legitimna. Postoji cijeli ekosistem ekonomskih i estetskih hijerarhija nasljednika akademskog realizma ili socrealizma danas, a on ne mari za ekonomske ili estetske hijerarhije suvremene umjetnosti koja se prikazuje u muzejima. Svaki od tih sustava ima svoju publiku i svoje teoretske konstrukte. Tolerancija različitosti, taj kamen temeljac liberalizma, ne gleda blagonaklono na institucionalno nametanje kriterija koji se tiču osobnih preferencija, a ukus u umjetnosti svakako je osobna preferencija. Jedini kriteriji te kapitalističke utopije, u kojoj smo prisiljeni živjeti, ostaje novac, odnosno tržište, odnosno spremnost na plaćanje - govori nam Gavrilović, pa odmah dodaje kako je spomenuti pluralizam mišljenja i ukusa idealno područje za, kako kaže, "lov u mutnom".

- To je poznata stvar u apsolutno svim, i avangardnim i regresivnim, svjetovima umjetnosti, u cijelom svijetu. Ako postoji više arbitrarnih sustava vrijednosti, tko nam brani da i sami stvorimo svoj? I unutar njega kombiniramo sa transakcijama novca kako bismo dobili porezne olakšice, ili izvukli neka sredstva iz javnih izvora ili naprosto spekulirali s umjetninama kao s dionicama. Zato se i o fenomenu NFT-a vrlo agresivno govori kao o nečemu što je, pod svaku cijenu i u baš svakom slučaju, umjetnost. A estetski je ukus svakako arbitraran u 21. stoljeću i bilo bi jako teško argumentirati suprotno. U doba Youtubea ili alternativnih izvora vijesti, od kojih su neke teorije zavjere, ali neke i legitimna ukazivanja na kriminal na najvišim razinama, povjerenje u autoritete nikada nije bilo manje - nastavlja Gavrilović pa dodaje kako je u zadarskom slučaju - budući da je riječ o javnom novcu kojime je slika kupljena, a umjetnička djela imaju vrlo fluktuirajuće vrijednosti - trebalo više paziti, odnosno konzultirati više neovisnih i estetski suprotstavljenih izvora. S njim se slaže i povjesničar umjetnosti prof. dr. sc. Vinko Srhoj, koji je ranije za HRT izjavio kako "nije poznato tko je bio procjenitelj i da li ga je bilo od strane struke".

Slučaj koji bi mogao ostaviti tragične posljedice na javne akvizicije umjetnina

Feđa Gavrilović dodaje kako ovaj slučaj ostavlja dojam odveć poznatog klijentelizma i - kako kaže - pljačke komunalnog novca, naravno na štetu građana.

- Cijena postignuta za ovaj crtež veća je od prosječne vrijednosti radova najčuvenijih hrvatskih živućih crtača i slikara, čime je poslana jako loša poruka i što izaziva brojne sumnje. To ne vrijedi samo u slučaju ovog rada nego i svakog javnog spomenika. Da je tu pristupano pažljivije Hrvatska bi bila pošteđena brojnih estetskih nakaznosti u javnom prostoru - obrazlaže dalje Gavrilović pa se osvrće i na, kako kaže, "treći pogled" na ovaj slučaj - a to je sagledavanje njegovih "tragičnih posljedica".

- Nakon ovakvog netransparentnog divljanja s javnim novcem u društvu naviklom na pljačkašku vlast, gnjev naroda usmjerava se na umjetnike i na javne akvizicije umjetnina. Nema ničeg depresivnijeg od čitanja članaka u kojima neki pametnjaković objašnjava puku kako "gradovi nisu tu da kupuju umjetnine". Pa kako su se onda umjetnine našle u javnim muzejima, ako ne zahvaljujući javnim sredstvima!? Pogotovo kod nas gdje postoji jako malo privatnih ulaganja u umjetnost. Ali i u cijeloj Europi su važna ulaganja zajednice u živo umjetničko stvaralaštvo. Ovakva novinarska neodgovornost usmjerava bijes opljačkanog naroda prema umjetnicima koji definitivno nisu tajkuni niti pljačkaši. Sve zbog jedne neodgovorne i ekonomski i moralno dubiozne kupnje. I sada će se sve općine jako plašiti akvizicija umjetnina mlađih umjetnika čak i za realnije cijene, u strahu da ih ne prozivaju novinari. Zar bi zajednice trebale otkupljivati samo radove povijesnih klasika? Je li u Hrvatskoj jedini dobar umjetnik – mrtav umjetnik!? - zaključuje naš galerist i likovni kritičar.

Grad Zadar pristao na stručnu procjenu samog ARC-a, kupljena slika je bila izlagana u New Yorku i Barceloni

No, što kažu iz grada Zadra?

- Kao stručna procjena slike drži se zapravo procjena samog ARC-a centra i početna cijena umjetnika - pojasnila je Dina Bušić, pročelnica za kulturu i sport grada Zadra, novinarima HRT-a, dok je autor rada, akademski slikar Mario Javoran, kratko komentirao kako je na njemu bilo da "prihvati ili odbije ponudu".

Inače, među 5 tisuća radova iz 83 zemlje, Javoranov "Mediterraneo" je osvojio nagradu ARC salona, a njegova slika je krasila izložbene salone New Yorka i Barcelone.

- Ja bih mogao postaviti pitanje da li Gvardiol vrijedi toliko. I onda će reći on je mlad. Što to znači mlad? Rad vrijedi ili ne, igrač vrijedi ili ne - kazao je Javoran također za HRT, dok je prof. dr. sc. Vinko Srhoj ustvrdio kako po njegovoj procjeni slika vrijedi između 10 i 15 tisuća eura, dakle nalazi se u okvirima realnih tržišnih cijena hrvatskih slikara i slikarica mlađe generacije.

Inače, slika je inspirirana Rjepinovim "Burlacima s Volge", a razlika je kompozicijska; Burlaci idu lijevo, Zadrani desno. Među 12 osoba koje su prikazane na slici nekoliko je osebujnih gradskih faca.

Sliku dugu dva i široku četiri i pol metra moći će se vidjeti vidjeti nakon što svoje mjesto zauzme u nekom zadarskom izložbenom prostoru - najvjerojatnije u Providurovoj palači.