Goca R.I.P. i Dipsi na domaćoj su glazbenoj sceni odavno poznati kao članovi popularnih trap bendova KUKU$ i Buntai. Međutim, svojim novim zajedničkim projektom Luzeri s kojim su se, pod okriljem Metropole, pojavili prije otprilike godinu dana, odmiču se od trap žanra i vraćaju nas u ono doba kada smo - barem mi rođeni potkraj osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća - krajem osnovnjaka i u srednjoj školi šlušali bendove poput Blinka 182, Green Daya, The Offspringa i sl.

Prošlo je otada neko vrijeme, da bi pop punk niotkuda u 2022. godini opet postao izrazito cool. Trend su u Hrvatskoj ispratili Luzeri s kojima smo u "Crnoj rupi" porazgovarali o trapu, njihovim prvim bendovima, povratku gitarskom zvuku i zaokretu ka pop punku, sviranju uživo ali i novim projektima njihovih trap bendova KUKU$ i Buntai.

U medijima vas često prati glas da ste odgovorni za povratak pop punka na domaću scenu. Je li to točno? Postoji li još koji bend na sceni koji ovih dana svira pop punk, osim vas?

Luzeri: Ma nije to baš točno. Bio je Ružno pače prije nas. Mi smo dijelovi grupa koje su već otprije ustanovljene i poznate te smo zbog toga malo dobili taj push, ljudi su zamijetili taj naš pomak. Ali postoji pop punk scena, ima tu par bendova po Zagrebu. To je kao i sa svakom muzikom - rade ju ljudi čitavo vrijeme, ali sad se, kao, dogodio taj revival i nametnulo se nekako da smo mi odgovorni za to. Ali taj je zvuk, zapravo, vratio Žan, odnosno Ružno pače. Kod nas se to dogodilo kao i kod ostalih koji su ga čuli. Oživio je nešto u ljudima da uzmu gitare i sviraju. On je patient zero.

Vaš album "Ixevi I Nule" izašao je prošle godine, kako ste zadovoljni recepcijom? Čini mi se da ga je kritika u potpunosti zaobišla.

Luzeri: Istina je, nitko nije pisao o tom albumu. Ali mi smo s njime jako zadovoljni, i vidimo po ljudima da im je to dobro, nešto novo im je i uživaju u tomu. Kada smo premijerno svirali u KSET-u, znali su cijeli album od A do Ž.

Kako je prošao taj vaš prvi koncert u KSET-u?

Luzeri: Tu smo bili prvi put s bendom. Napunili smo klub, publika je bila sjajna. To su klinci rođeni dvijetisućitih, recimo, 2005. su godište. Moguće da smo im mi prvi put da vide pravi bend s instrumentima na stejdžu. Mi živimo u plug and play kulturi, i kad pogledaš neke nastupe - nećemo nikoga imenovati - ekipa se prešetava po stejdžu s mikrofonima, sve je na playback, ništa se ne dešava i onda nas dva debila dođemo skakati s gitarama, i još trojica iza koji drndaju s nama. To je doživljaj mlađoj publici. Oni možda nisu niti znali da tako nešto postoji, i onda kad su saznali i kad im je bilo dobro - krenuli su vjerojatno i dalje istraživati glazbu.

Kako je svirati s čitavim bendom? Kao trap izvođači, najčešće ste na pozornici samo s mikrofonima i DJ-om.

Luzeri: Realno, mi smo i došli iz bendova u trap, tako da je ovo zapravo puni krug. Imali smo ranije sto bendova, trajali su pola godine, mjesec dana, jednu probu. Mjenjali smo postave i bendove, ništa to nije bilo ozbiljno, ali sigurno je utjecalo na naš kasniji zvuk.

Zapravo, pola domaće trap scene dolazi iz bendovskog ambijenta. Vjerojatno zato i možemo često čuti primjese punka, rocka, pa i cajki u trapu.

Luzeri: Točno.

No, što mislite o zabranama cajki? Nedavno smo imali slučajeve u Puli i Osijeku.

Luzeri: Zabranjivanje cajki je maksimalno glupo. Artiste stvara publika, supply and demand. Ne možeš zabraniti da netko svira ili pušta muziku. Šta je ovo, Sjeverna Koreja? Takve zabrane bi trebale biti kažnjive. Sutra će zabraniti nama da sviramo.

Kao problematičan žanr često se navode i tzv. trap cajke, premda mislim da je najbolje od tog žanra - zapravo čista umjetnost. Što vi mislite o trap cajkama?

Luzeri: To je žanr kao i svaki drugi. Ima loših pjesama, ima i dobrih pjesama. Ali, poanta je u idućem: postoji sto stvari koje mi ne volimo, ili ne slušamo, pa ne hodamo okolo i ne govorimo ljudima da to ne bi trebalo slušati, ili svirati. Buraz, ne sviđa ti se? Okreni se na drugu stranu i šetnja.

Čitav razgovor s Luzerima poslušajte ovdje: