Izložba 'Grafički listovi, gramofoni i tonzure', koja okuplja manje poznate i gotovo nepoznate radove Željka Kipkea, među kojima je i serija grafičkih listova iz 1977., otvara se u subotu u Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU)
Tu je izložbu potaknula i namjera da se hrvatska likovna publika upozna s rijetkim ranim primjerima elementarnih i primarnih postupaka u grafičkim tehnikama suhe igle, dubokoga tiska, litografije i sitotiska, no ona se ne fokusira samo na nepoznate grafike, nego proširuje grafički kontekst i na druga područja umjetničkog istraživanja istoga autora, stoji u najavi Gliptoteke HAZU.
To su ambijentalne instalacije pod nazivom 'Kabineti molitvenih strojeva' iz ranih devedesetih te serija filmskih blizanaca u kojima je također prisutan sličan (grafički) impuls, a dobar primjer za to su dva filmska dokumenta, o izbrijavanju križa na umjetnikovoj glavi početkom osamdesetih te 30 godina kasnije i slova N (za nihilizam), dodaje se.
Izloženi su i rani objekti iz 'Kabineta molitvenih strojeva', konstruirani prije rotirajućih vinil-ploča i poruka na aluminijskim tablama, stolica s rotirajućim sjedištem, drveni kotač koji rotira na osovini bicikla, jedna rana readymade ploča te slika iz 1982. koja jasno nagovještava autorovu opsjednutost kružnim formama, gramofonima i filmovima.
U uvodnom tekstu kataloga Leonida Kovač ustvrdila je kako denotativni naslov izložbe izloženi sadržaj čini prividno jasnim, no nije jasno zašto Kipke naslovom svojevrsne retrospektive svog gotovo četrdesetogodišnjeg umjetničkog djelovanja naglašava čin postavljanja u odnos nekoliko nikad izlaganih grafičkih listova s rekonstrukcijom instalacije 'Kabinet molitvenih strojeva' te s eksperimentalnim filmom 'Tonzura križa', snimljenim prije trideset godina.
Po njezinim riječima, ono što povezuje grafički list, gramofon i medij filma kao temeljnu referencu Kipkeovih radova, jest načelo reproducibilnosti, no reproducirati ovdje znači iznova artikulirati pitanje, odnosno postaviti problem na drugačiji način jer je posrijedi nesavladiva teškoća nevidljivog kao fundamentalna odrednica vremena. 'Iz nje ishodi i sam predmet umjetnikova interesa: ne-kronološko vrijeme koje u njegovim radovima postaje indeksirano svojevrsnim imaginacijskim transverzalama što miniraju izvjesnost svake spoznaje', napomenula je.
Slikar i pisac Željko Kipke (Čakovec, 1953.) koji djeluje i u području filma, diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U početku se bavi primarnim i analitičkim slikarstvom, a od 1982. u svoj rad unosi ekspresivnost. Bio je član Radne zajednice umjetnika, neformalne skupine koja je djelovala u Galeriji Podroom i Galeriji proširenih medija u Zagrebu. Izlagao je diljem svijeta, piše eseje i kritike o eksperimentalnom filmu te likovnoj praksi. Snima kratke filmske priče temeljene na snovima i koincidencijama, a dosad mu je objavljeno devet knjiga, od zbirke teoretskih članaka i eseja o suvremenoj umjetnosti, zbirke kratkih priča do jednogodišnjeg dnevnika.
Njegova izložba u Gliptoteci HAZU ostaje otvorena do 28. ožujka.
