Prije godinu dana svijet uopće nije znao tko je Edward Snowden, dok je Glenn Grenwald bio još jedan popularni bloger, koji se bavio temama građanskih sloboda i zloupotrebi represivnog aparata u američkom 'ratu protiv terora'. Danas je Snowden ime znano diljem svijeta, za većinu ljudi hrabri heroj i zviždač, zahvaljujući kojemu konačno znamo što smo odavno slutili – da nas se masovno špijunira, a Greenwald je vjerojatno najpoznatiji novinar na Zemlji. Kako se sve to dogodilo, otkriva knjiga 'Nemaš se kamo sakriti', koja se ispostavlja ne samo kao društveno relevantan tekst, nego i uzbudljivo štivo za čitatelje.

Edward Snowden je – nakon Juliana Assangea i Chelsea Manning – još jedan predstavnik generacija koje su odrasle uz internet i s internetom, te ga vide kao prostor jednakosti i slobode, a sposobni su prepoznati potencijalne prijetnje takvom stanju mnogo akutnije nego obični online korisnici, pa zapravo ne treba nikoga iznenaditi što je vrhunski iako formalno neobrazovani programer Snowden u dokumentima američke tajne službe NSA (National Security Agency) vidio orvelovsko ukidanje privatnosti svih ljudi na planetu.

'Nemaš se kamo sakriti' pokazuje zbog čega je pak pravnik, bloger i novinar Glenn Greenwald bio ispravan Snowdenov odabir za globalnog glasnogovornika u razotkrivanje istine o NSA, jer je riječ o napetoj, čisto napisanoj i polemički briljantnoj knjizi, čiji se prijevod u Hrvatskoj pojavio rekordnom brzinom. Knjiga Glenna Greenwalda zapravo je svjetski politički i medijski spektakl, o čemu svjedoči i činjenica da je autor proteklih mjeseci dao bezbroj intervjua svim vrstama medija, kao i da su za pisanje kritičkih analiza 'Nemaš se kamo sakriti' angažirani ljudi poput Michaela Mukaseya, bivšeg državnog odvjetnika, koji je u konzervativnom Wall Street Journalu Greenwaldove stavove proglasio paranoičnima.

U slučaju zviždača Edwarda Snowdena se pak pokazalo da to što su neki paranoični ne znači da nas se sve ne nadgleda, a Greenwaldova knjiga u tom kontekstu nudi odlično pogođenu kombinaciju opisa događaja i analize njihova značenja, aktivistički vatreno upozoravajući na opasnosti totalnog nadzora.Greenwald u knjizi, pozivajući se na dokumente NSA koje mu je dao Snowden, ističe namjeru špijunske agencije 'collect it all' odnosno 'sakupi baš sve', te zaključuje da je razvoj tehnologije i njeno korištenje od strane američke vlade dovelo do toga da se možda posve ukine privatnost na internetu.

U polemičkim dijelovima knjige, od kojih je naročito uzbudljiv obračun s američkim medijima u posljednjem poglavlju, dolazi do izražaja Greenwaldovo vrhunsko pravno obrazovanje i iskustvo, s obzirom na skoro filmsku samouvjerenost kojom autor piše. Greenwald ponekad ima ton odvjetnika koji drži završnu riječ uz dramatičnu gudačku glazbu i u slow motionu dok publika drži dah pred oratorskim sposobnostima sudskog čudotvorca, no uvijek se rigorozno drži činjenica, argumenata, jasnih citata i dokumenata, slažući fresku svemoći NSA koja bi svakoga trebala zabrinuti.

Iako je u duši više aktivist nego novinar, Greenwald zapravo i ne može pretjerati u svojem opisu aktivnosti NSA, jer je i ono što se prezentira u knjizi tek dio svih dokumenata koje je prikupio Snowden dok je radio kao konzultant za NSA. Dakle, nikad ne treba zaboraviti da je 'Nemaš se kao sakriti' knjiga trenutka, koja vremenski obrađuje proteklih godinu i pol dana, te da postoji još serija otkrića koja će svjetskoj javnosti prezentirati Greenwald na temelju fajlova koje mu je predao Snowden.

Greenwaldova knjiga je dijelom itekako uvjerljiv techno triler, iako se sve što autor opisuje doista dogodilo, a naročito su zanimljivi karakteri umiješani u cijelu priču. Iako Greenwald Snowdena upoznaje u Hong Kongu, u društvu dokumentaristice Laure Poitras i Guardianova novinara Ewena McCaskilla, već tada se da naslutiti uloga Davida Mirande, Greenwaldova dugogodišnjeg partnera s kojim živi u Riju, s kojim se autor savjetuje o svakom svojem potezu. Kasnije je naročito dirljiv dio knjige u kojemu Greenwald opisuje kako su Mirandu pod sumnjom terorizma Britanci zadržali u pritvoru na Heathrowu, gdje je proveo svaku minutu koju je omogućavao strogi i nategnuto tumačeni antiteroristički zakon, o čemu se mediji također ekstenzivno izvještavali. Ipak, za Greenwalda taj incident, iako ga je potresao zbog opasnosti u kojoj je bio čovjek kojeg voli, u političkom smislu je dokaz da je udarac kojim je uzvratio imperij tj. Pet Očiju (savez anglofonih država predvođenih SAD-om koji špijunira ostatak svijeta) prilično slab, tek primitivno ali neučinkovito zlostavljanje.

'Nemaš se kamo sakriti' zapravo je najslabija u onim dijelovima koji se tiču Edwarda Snowdena, s kojim je Greenwald proveo tek tjedan dana u Hong Kongu, te nakon toga uspio uspostaviti redovitu internetsku komunikaciju. Iako očito jedan u drugog imaju povjerenja, što ne čudi jer je Snowden izabrao Greenwalda oduševljen njegovim dugogodišnjim pisanjem na blogu, dvojica ključnih osoba u cijeloj priči zapravo se ne poznaju i nisu prijatelji, jer zasad i nisu bili u prilici razviti nekakav odnos izvan profesionalnog i političkog. Zato je jedina enigma Greenwaldove knjige koja je posvećena razotkrivanju tajni njezin centralni lik Edward Snowden, čija hrabrost, ali i metodična odlučnost u razotkrivanju zloupotreba u vladi najmoćnije države svijeta, ujedno i njegove domovine, doista u današnjem vremenu izgledaju misteriozno.

Možda je najmanje iznenađenje cijele priče o NSA i špijuniranje svega od interneta do mobitela Angele Merkel to što je glavni heroj nastao u svijetu jedinica i nula, tražeći sebe i slobodu na internetu, virtualnom prostoru u kojem se o ljudima može saznati više nego pretresom stana. Zato je osnovna Greenwaldova ideja izražena u 'Nemaš se kao sakriti' vražji jednostavna – razotkriti tajne američke vlade kako bi nam ostalo pravo (i mogućnost!) da možemo zadržati vlastite.