'Godine toleriranja i raspirivanja mržnje, nazadnih stavova i negiranja istine, aktivnog zatiranja edukacije, posebno spolnog odgoja, i sveprotkanog katoličkog licemjerja istog onog klera koji je prvak u zataškavanju silovanja doveli su do toga gdje smo', kaže nam pisac i Zadranin Želimir Periš.

Ne misli ipak da je Zadar grad slučaj, niti da je problem lokalan.

'Bolest je globalna, samo se kod nas bolje vidi. Cijela Hrvatska već neko vrijeme ide unatrag, a Zadar je samo malo 'hrvatskiji' od drugih. Zapravo nije ni to mjera - odmaknemo li se malo, jasno je da čitav svijet polako ide dolje, a Hrvatska samo malo brže pada', zaključuje Periš.

Njegov kolega, pisac i Zadranin Roman Simić iz rodnog grada otišao je s 19 godina.

'Danas odem nekoliko puta godišnje u posjet mojima, tako da ne mogu precizno reći kako funkcionira život tamo. Grad volim pa mi, kad čujem o ovakvim groznim slučajevima, to zaista ne zvuči kao Zadar koji ja poznajem ili koji bih volio poznavati', rekao nam je.

Književnica Stanislava Nikolić Aras, koja je također iz Zadra, ističe kako su stvari u ovakvim situacijama uvijek daleko kompleksnije od etiketiranja i prozivanja cijelog jednog grada.

'Međutim činjenica je da se u Zadru u posljednje vrijeme opetovano događaju užasi na svim razinama. To da se najnormalnije po njemu hoda s ustaškim tetovažama, da se u hol osnovne škole postavlja Gospin kip, da se na misi žene proziva štracama - sve je to dio iste priče. Kad se na papir stavi ono što se događalo u Zadru posljednjih nekoliko godina, postaje jasno da nešto ozbiljno nije u redu. Odselila sam se otamo zbog sustavnog gašenja kulturne scene i osjećaja da sve što radim pada u crnu rupu. Ranije je grad imao puno jači urbani život i svakako manje ovakvih incidenata. Govorim to i iz perspektive majke i srednjoškolske profesorice. Provela sam 15 godina u tamošnjoj gimnaziji i mogu pratiti kako se srozavala kultura grada i kamo je odveo taj krivi, licemjerni moral. Pamtim slučaj silovanja na plaži Kolovare i to da je žrtva na kraju morala napustiti Zadar. Ne silovatelji, nego žrtva i njena obitelj, jer nisu mogli više živjeti u gradu', podsjeća Nikolić Aras na još jedan stravičan slučaj iz 2013., kad su na zadarskoj plaži Kolovare petorica u dobi od 16, 17, 18, 19 i 22 godine grupno silovala 17-godišnju maturanticu.

Taj slučaj izazvao je gnušanje i zato što je sudac, današnji glasnogovornik Županijskog suda u Zadru Hrvoje Visković, pustio silovatelje da se brane sa slobode, kao što je napravio i aktualni sudac Ivan Marković, iako žrtva, 16-godišnja djevojčica, živi u istom malom mjestu kao i sedmorica koji su osumnjičeni da su je godinu dana sustavno silovali, seksualno iskorištavali, ucjenjivali te fizički i psihički maltretirali. U Zadru su također krajem prošle godine organizirani prosvjedi zbog puštanja Darka Kovačevića Daruvarca da se brani sa slobode, a nakon što je brutalno premlatio 18-godišnjakinju.

'Kao i ranije, i u ovom aktualnom zadarskom slučaju opet su prve ustale udruge za zaštitu prava žena', kaže Nikolić Aras, dodajući: 'Upravo one su, uz medije, alarmirale javnost. S druge strane, ne čujem udruge za obranu obitelji i slične desno orijentirane organizacije. Ovakva stvar, s ovim sucem, za osudu je svih, ali suludo je da se svako malo građani moraju organizirano okupljati pred sudom. Pitam se i koliko je stvari prošlo ispod radara.'

'Puštanjem osumnjičenika za ove teške zločine na slobodu pravosuđe štiti nasilnike, a ugrožava sigurnost, život i dostojanstvo žrtve, i to djevojčice. Nekažnjavanje zločina je zločin!' poručile su u otvorenom pismu institucijama ženske udruge Platforma za reproduktivna prava, Inicijativa #spasi me, Ženska soba - Centar za seksualna prava i Zaklada SOLIDARNA. U međuvremenu su najavljena okupljanja pred sudom u Zadru u petak u 12 sati, ali i u subotu u Zagrebu, na Trgu kralja Tomislava u 10 sati, zatim u Splitu, ispred tamošnjeg Županijskog suda u 10 sati te u Rijeci, u 11 sati na Kontu.

'Nije Zadar posebno nasilan ili nasilnije mjesto od ostalih', kaže nam sociolog Sven Marcelić sa zadarskog Sveučilišta.

'Zapravo je to prilično siguran grad, samo što se ekscesne situacije u njemu procesuiraju vrlo mlako, na neadekvatan, čak i skandalozan način, i to je razlog zašto ga se redovito ističe i pamti u kontekstu priča o nasilju. One redovito dolaze s prtljagom o nedjelotvornosti sudstva, policije, čitavog sustava. Svaki zadarski slučaj koji dospije u medije, kao visoko profiliran primjer neefikasnosti institucija, daje malo kompleksniju sliku i postaje odraz viđenja cijelog našeg društva pa zato iskače', zaključuje Marcelić.