Dok se na standardnim književnim promocijama u luksuznim prostorima gradskog centra nekad zna okupiti zanemariv broj ljudi, u novozagrebačkom kvartu Zapruđe se književni događaji održavaju znatno rjeđe, no uvijek okupljaju brojne ljubitelje pisane riječi. Tako je bilo, primjerice, na ovogodišnjoj Noći knjige, kao i jučer, kada prostorije tamošnje Knjižnice Vjekoslava Majera doslovno nisu bile dovoljno velike da prime sve koji su došli na promociju romana 'Živjet ćemo bolje' Maje Hrgović.

Ova mlada spisateljica se istaknula svojom prvom knjigom, hvaljenom i Kiklopom nagrađenom zbirkom priča 'Pobjeđuje onaj kojem je manje stalo' iz 2009, a 'Živjet ćemo bolje' predstavlja Hrgović u novom književnom svjetlu. To je obiteljski roman u kojemu se zrcale i razne traume suvremenog hrvatskog društva, koji – kako je rečeno na sinoćnjoj promociji – započinje napetom i mučnom scenom smrti novorođenčeta. Hrgović je istaknula da je imala želju napisati roman sastavljen od poglavlja koja se mogu čitati i kao odvojene priče te da se po količini narativa htjela ugledati na kvalitetne sapunice poput 'Kućanica'. No daleko od toga da je 'Živjet ćemo bolje' trivijalna knjiga, s obzirom da je riječ o, kako je istaknuo pjesnik Ivica Prtenjača, stiliziranoj i uzbudljivoj prozi koja nudi mnoštvo odlično oslikanih, često tragičnih likova.

Hrgović je naglasila da su dijelovi 'Živjet ćemo bolje' inspirirani njenom obiteljskom poviješću, koja uključuje i tragičnu povezanost s Vukovarom, ali i da je za sve zaplete i preokrete trebalo i mnogo spisateljske mašte. Roman je nastajao četiri godine, većim dijelom u trenucima koje bi Hrgović uspjela oteti od brojnih svakodnevnih obaveza novinarke i majke, no na kraju je – zahvaljujući jednoj književnoj stipendiji – dobila priliku i za jednomjesečni boravak u New Yorku, gdje je također nastao dio romana.

Tijekom jednosatne promocije razgovaralo se još o stanju u hrvatskom izdavaštvu, koje je prilično okrutno prema piscima, odnosima na književnoj sceni, ali i plemenitijim temama poput analiziranja kreativnog poriva i spisateljskog procesa. U sve je, ponajviše Ivici Prtenjači, unesena i doza duhovitosti, tako da je raznolika publika, u kojoj su se miješali umirovljenici i mladi alternativci, vrlo pozitivno reagirala, pažljivo slušajući, a kasnije postavljajući pitanja autorici i njenim promotorima.

U svakom slučaju, primjer predstavljanja romana 'Živjet ćemo bolje' Maje Hrgović pokazuje da književne publike u Zagrebu još uvijek ima, no da ona nije nužno u centru. Stoga bi i nakladnicima i piscima bilo preporučljivo zaputiti se preko Save i otkriti svoju novu publiku, koja možda ne pripada elitnom sloju kulturnjaka, ali redovito čita i doći će slušati i pričati o književnosti.