Na međunarodnom književnom festivalu u Edinburghu slavni spisatelj našao se s Johnom Mullanom, voditeljem književnog kluba Guardiana, te nastojao odgovoriti na što više pitanja, iako je, priznaje, 'potpuno zaboravio većinu zapleta koje je napisao'.

Autor 13 romana i brojnih zbirki kratkih priča objasnio je da većinu knjiga nije pročitao nakon što ih je napisao i objavio, primjerice roman 'Kronike ptice navijalice' napisao je prije 20 godina i nije ga otada pročitao.

'Napisao sam prvi roman 1979. i nakon toga sam uvijek pisao u prvom licu. Nekoliko puta sam probao pisati u trećem licu, ali svaki put sam se osjećao vrlo neugodno, kao da svisoka gledam ostale likove. Htio sam biti na istoj razini s njima - to je demokracija!', kazao je na početku razgovora te otkrio još niz zanimljivih detalja iz osobnog života.

'Toru Okada (glavni lik u romanu 'Kronike ptice navijalice') moj je heroj. Kad sam bio mlađi, želio sam biti poput njega. Samo sam htio biti mirna osoba i živjeti mirnim životom. Više nije tako miran! Život je čudan', kazao je te nastavio objašnjavati kako se brojne redundantne teme iz njegovih romana pojavljuju i u njegovoj svakodnevici. Mačke, kuhanje i glazba njegove su opsesije.

'Moj životni san je sjedenje na dnu bunara. Zabavno je pisati, jer uvijek postoji mogućnost da postanete netko drugi, pa sam pomislio da bi bilo divno samo egzistirati na dnu bunara'.

Brojne čitatelje zanimalo je kako izgleda njegov proces pisanja: ima li formiranu cijelu radnju prije početka ili je pisanje i za njega - putovanje?

'Nemam pojma što će se događati, svaki dan je novost i za mene. Probudim se, sjednem za radni stol, upalim računalo i kažem samom sebi: 'I onda, što nas očekuje danas?' To je vrlo zabavno! Moja imaginacija je određena vrsta životinje. Stoga je održavam živom. Opsjedaju me misli o bunaru. O slonu. Frižideru. Mački. Peglanju. Ne mogu to objasniti.'

Murakami tvrdi da je njegov život prepun čudnih koincidencija te da je najbolji dio toga što je pisac izbjegavanje komuniciranja, sastanaka i šefova.