Poznato je da bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović nije bio sklon HAVC-u i da mu je to tijelo od početka bilo trn u oku. Da li vam je to jasno dao do znanja prilikom vašeg prvog sastanka o kojem nikad niste htjeli govoriti?

Nije bio sklon hrvatskom filmu, nije ni danas. Zanimao me taj neobičan čovjek, no ljubav je pukla prije no što se rodila. Najviše mi je žao što je otkazao susret u emisiji otvoreno na HRT-u, neki dan, i to čim je saznao da sam ja svoj dolazak potvrdio. Strah je izgleda njegov središnji osobni problem pa odmah zatim agresija koja je drugo lice straha. Rado ću jednom s njim razgovarati, kad skupi hrabrost.

Po nekima vas je aktualna ministrica, s kojom ste bili u dobrim odnosima, zapravo 'prodala' kako bi zadržala svoj mandat. Kako vi to vidite?

Nina Obuljen nije Bruce Lee da uspije izmlatiti devetoricu negativaca, kad je salete u slijepoj ulici. Našla se usred zavjere, medijske zloporabe, okružena nasiljem, ako je pod paljbom nešto pogriješila, nije neobično.

Jurica Pavičić je napisao u Jutarnjem da je negativna državna revizija HAVC-a zapravo ideološka ocjena rada tog tijela što znači da je revizija instrument politike. Slažete li se s tim?

deologija je gori otrov od politike. Može zagaditi pojedinca ili biti ljepilo zavjereničkoj skupini. Ovo revizijsko izviješće je vrlo gorljivo administrativno iživljavanje nad jednim uspješnim projektom, slijepo i gluho na sve zdravorazumske, pravne i činjenične navode koji su joj proslijeđeni u odgovorima Hrvatskog audiovizualnog centra. No sve zaključeno i izvedeno u spisu revizije, uza sav trud, i opet ne bi dostajalo za negativno izviješće, zbog male materijalne vrijednosti obuhvaćene osporavanjem, zato se ispalila nuklearna raketa u obliku tvrdnje da Upravni odbor ima odobravati odluke Hrvatskog audiovizualnog vijeća te iste odluke proslijeđivati na odobrenje ministru. Nakon te višemilijunske i cenzorske bilješke, teško je održati nepolitički nadstranački filmski sporazum koji se zove – HAVC.

Koje su po vama najspornije točke revizije?

Spomenuta ideja da je Upravni odbor prekršio zakon, zajedno sa mnom budući da 2015. nije odobravao isplate za filmske projekte niti ih je slao ministru, baš kao što to nisu radili niti raniji upravni odbori niti ranija tri ravnatelja niti su to tražili raniji ministri, njih šest. U HAVC-u je naime za te odluke nadležno drugo tijelo, Audiovizualno vijeće. Dijelu javnosti je izgleda prihvatljiv nalaz da su svi spomenuti bedaste, zaboravne, zašto ne i kriminalne šeprtlje. Stvar se pojednostavi kad čujete raspravu EFADs-a, udruženja europskih filmskih agencija, gdje 31 ravnatelj 31 filmskog fonda u 31 europskoj zemlji, konstatira da je ovakav zahtjev nestvaran, a da njihov 31 ministar kulture ne sanja zatražiti uvođenje takve naopake prakse, nezabilježene u EU. Kao i u našem Ustavu, u većini zemalja cenzura je zabranjena.

Dio branitelja optužuje HAVC već mjesecima za kriminalnu korupcijsku hobotnicu, rasipništvo i krađu, vodeći u javnosti vrlo opasnu anti-Havc kampanju. Što je u korijenu te kampanje?

Jedni sanjaju osvetu Nini Obuljen Koržinek, zbog smjene predšasnika, prof. Jurčević recimo, drugi sanjaju povlačenje procesa koje HAVC vodi protiv njih zbog eventualne financijske pronevjere, ovo se odnosi na direktora Jadran filma Vinka Grubišića, treći sanjaju moju smrt iz čistog užitka, recimo Ivona Juka, a svi zajednički i uglas, sanjaju HAVC-ov novac u svom džepu. I što svi rade? Lažu od srca. HAVC-ova korupcijska hobotnica sastoji se ukratko od otprilike 1.400 korisnika koji koriste sredstva po odluci audiovizualnog vijeća kojeg ravnatelj nije član, prema odluci umjetničkih savjetnika, na koje ravnatelj ne utječe u analizi i odabiru projekata. Kakva bi to natprirodna sila upregnula sve raznolike predstavnike korporacija, cehova, javne televizije, Državnog arhiva, koji sjede u Audiovizualnom vijeću i zatim sve umjetničke savjetnike koje vijeće izabire iz redova najuticajnijih filmskih umjetnika i stručnjaka da jedni drugima pogoduju, tko bi bio taj dirigent? Pretpostavljam neko nadnaravno biće? A da netko proba s tezom da svi ti ljudi jednostavno pokušavaju uložiti novac u najbolje ponuđene projekte? Ako pogledate visoku razinu hrvatskog filma, koja je neusporediva s ranijim razdobljima, očito je da Vijeće ustrajno pogoduje isključivo izvrsnosti, što nije grijeh nego svrha. Tko je zakinut? Građani sigurno nisu. Neki autori, koji, molim, neka dignu ruku ...

Da li biste se složili da je slučaj s HAVC-om samo dio šire desne revolucije, koja se nije smirila dolaskom novog premijera?

Ovo je pokazna vježba, što može ustrajno ponavljanje laži uz dobro umreženi tim, uz podršku glavnih medija uz nasilje bez obraza i srama. U prvom redu, radi se o odlično odrađenom poslu difamacijske kampanje, uz suradnju nadležnih tijela, onih koji čine što ne smiju kako i onih koji ne čine što bi morali. Dobili ste podršku strukovnih udruga, zatim nagrađivanog redatelja Dalibora Matanića, a poziv Leona Lučeva da se prekine šutnja i probude branitelji odjeknuo je u javnosti. Upravo se prikupljaju potpisi za inicijativu 'Puk'o nam je film' kojom se traži nezavisan status umjetnosti.

Što mislite mogu li te inicijative utjecati na stanje vezano za film?

Mogu. Uložena energija se uvijek isplati, pogledajte kako su ovi na drugoj strani lijepo uspjeli. Pristojni i pošteni se u pravilu povlače pred nasiljem, tako da pravda u stvari rijetko pobjeđuje.

Kako je vaša ostavka odjeknula na međunarodnoj sceni? O vašoj ostavci su izvijestili Hollywood Reporter, Screen international i Cineuropa, a podršku ste dobili i od Udruženja filmaša Nova Europa...

Hrvatski film je svjetski vidljiv, a svi ga povezuju s HAVC-om, hrvatskim originalnim sustavom, jer prije HAVC-a te vidljivosti nije bilo, bit će da sam i ja vidljiv, jer međunarodni uspon HAVC-a nekako je usporedan s mojim pojavljivanjem. Nekima je HAVC simpatičan, nekima važan, a nekima presudan, ovisno o razdaljini i razini suradnje. Kao primjer, model, politički argument, a bome i kao koprodukcijski partner. Također postoji sjena nadiručih autoritarnih stranaka, na istoku i zapadu, to filmaše čini osjetljivima. Postoje i osjećaji, mnogi vole HAVC-ov tim, zamislite, čak i mene, vezali su se za jednu iznenađujuću pojavu iz zemljice koju se donedavno preziralo ili se o njoj ništa nije znalo.

Javila se i druga inicijativa za spas HAVC-a u kojoj su Jakov Sedlar, Vinko Grubišić i sestre Ivona i Anita Juka?

Ovakav HAVC kakav je, Aniti i Ivoni Juka isplatio je preko četiri milijuna kuna na najrazličitijim natječajima, za film, pa seriju, pa međunarodnu suradnju, pa za razvoj scenarija novog filma, zatim razvoj projekta novog filma. I Grubišić i Sedlar su također koristili sredstva, ali naopako, pa završili u pravnom problemu, bilo bi lijepo da prvo vrate novac, pa onda mogu spašavati što god.

Hoće li vaš v.d. nasljednik Daniel Rafaelić nastaviti vašim putem? Što se može očekivati?

Savjetovao sam mu da otvorenih ušiju i očiju surađuje s divnim timom koji ga je dočekao na Novoj Vesi, vjerujem da će tako najbolje naučiti posao, a najveća zadaća mu je da istjera pravdu protiv nestvarnog nalaza revizije, kako god bude znao i umio, u protivnom, hrvatski audiovizualni model odlazi u povijest.