Knjiga nosi naziv "Poviest Hrvata pod narodnim vladarima (619.-1102.). Hrvatsko rano srednjovjekovlje iz gledišta hrvatskog književnika i intelektualca prve polovine 20. stoljeća".

U opsežnom rukopisu nastalom od 1939. do 1947. koji sadrži više od 1600 kartica teksta Tresić Pavičić je, prikazao najraniju hrvatsku povijest, od pojave Hrvata u današnjoj domovini do gubitka hrvatske državne samostalnosti, napominju u HAZU.

Premda je rukopis potekao iz pera književnika i diplomata i pisan historiografsko-publicističkim stilom, njegovo otkriće i objava bit će zanimljivo štivo i za ozbiljnu znanstvenu historiografiju, smatra u uvodnom tekstu Marinko Vuković.

U vodiču kroz knjigu povjesničar Neven Budak ističe kako se iz Tresić Pavičićevih opaski osnovnoga teksta može iščitati i ponešto o njegovu svjetonazoru.

"To je njegova duboka vjera koja se očituje u stalnom prizivanju Božje pravde, koja će na kraju ispraviti sve nepravde nanesene hrvatskom narodu", piše Budak i dodaje kako njegovo teleološko gledanje na povijest, transcendentno, govori o tome da će na kraju svijet postati pravedna konfederacija ravnopravnih naroda".

Ocjenjuje kako cijela Tresić Pavičićeva koncepcija hrvatske povijesti počiva na pretpostavci da su Hrvati papi položili zavjet da neće nikada nikoga napadati nego da će se samo braniti. Poštivanje tog zavjeta Hrvatima je, primjećuje, nanosilo trenutačnu ili čak dugoročnu štetu, on ipak neagresivnost ističe kao njihovu najveću vrlinu, dodaje Budak.

Ovo opsežno izdanje od 842 stranice transkribirano je iz rukopisne ostavštine autora koju je njegova snaha Vesna Tresić Pavičić darovala HAZU 2017.

Iz HAZU-a napominju kako su tekst o povijesti Hrvata pod narodnim vladarima prepisali, kolacionirali i priredili Marinko Vuković i Ivana Burnać koji su i autori rječnika manje poznatih riječi te da je grčki tekst prepisala Petra Matović.

Rukopisna ostavština Ante Tresića Pavičića pod nazivom "Donacija gospođe Vesna Tresić Pavičić: Rukopisna književna djela i arhivsko gradivo" pohranjena je u Arhivu HAZU. Ostavština se sastoji od rukopisa književnih djela ovog hrvatskog književnika: pjesama, romana, pripovijedaka, putopisa, kao i rukopis epa Gvozdansko, najopsežnijeg epa hrvatske književnosti sastavljenog od 21.406 rimovanih deseteraca u 32 pjevanja posvećenog junačkoj obrani Gvozdanskog od osmanlijske opsade 1577. U ostavštini su i rukopisi osobnih razmišljanja o političkim zbivanjima vezanima za hrvatska i svjetska zbivanja. 

Ante Tresić Pavičić rodio se 10. srpnja 1867. u Vrbanju na Hvaru, a umro je 27. listopada 1949. u Splitu. Pisao je pjesme, drame s motivima iz nacionalne i klasične povijesti, romane i pripovijesti te putopise. Ep Gvozdansko tiskan je posmrtno, 2000., a Tresić Pavičić pisao ga je od 1937. do 1940. obuhvativši njime cijelu hrvatsku povijest do 16. stoljeća.