Iako su u književnom smislu na mnoge načine povezani, J. D. Salinger i Ernest Hemingway nisu baš bili slični katakteri, što najbolje pokazuje njihov odnos prema medijima. Dok je Hemingway i sam radio kao novinar te se rado pojavljivao na stranicama novina (jednom su mu čak objavili i posmrtnicu, nakon avionske nesreće u Africi!), Salinger je cijeli svoj život bježao od pažnje javnosti, ponašajući se kao pustinjak. Ipak, kada se u Parizu 1944. ukazala prilika za tada 25-godišnjeg Salingera, običnog vojnika u vrtlogu Drugog svjetskog rata, da upozna najpoznatijeg živog američkog romanopisca, autor još nepostojećeg remek-djela 'Lovac u žitu' nije ju propustio.

Susret je detaljno opisn u knjizi 'Hello Goodbye Hello', u kojoj Craig Brown ispisuje istinite priče o upoznavanjima ne baš kompatibilnih osoba iz svjetske povijesti. Primjerice, Brown otkriva što se desilo kada su se upoznali Marylin Monroe i Nikita Hruščov, pa Groucho Marx i T. S. Eliot, a sve to rezultira 'nevjerojatno duhovitim štivom biografskih posljedica', kako je Brownovu knjigu opisao Julian Barnes.

Salinger je Hemingwaya brzo pronašao u baru hotela Ritz, u kojem se poznati pustolov i pisac, već malo pod gasom, hvalio da je 'osobno oslobodio Pariz, a posebice hotel Ritz', iako su Nijemci pobjegli par dana prije nego što se Hemingway uopće pojavio. Dva se pisca provode nekoliko sati u razgovoru i opijanju, s time da je stariji hvalio i ohrabrivao mlađega, no kasnije se nikad nisu više susreli. Salinger se Hemingwayu javio pismom sljedeće godine, nakon što je završio u sanatoriju zbog nervnog sloma izazvanog onime što je doživio u Drugom svjetskom ratu.

Prijateljima se Salinger povjerio da Hemingway osobno uopće ne podsjeća na ono što o sebi predstavlja u javnosti, Hemingway se kasnije uvijek pohvalno izražavao o Salingerovoj prozi.

Ipak, više se nikad nisu susreli, a njihov jedini susret za barom pariškog hotela Ritz od zaborava je spašen u knjizi 'Hello Goodbye Hello' Craiga Browna.