Nedavno je ministrica kulture Andrea Zlatar Violić najavila dovršetak dugo očekivane Nacionalne strategije za poticanje čitanja. Kako doznajemo u Ministarstvu kulture, predstavljanje strategije predviđa se u ožujku.

Donošenjem Nacionalne strategije za poticanje čitanja bavi se Povjerenstvo od 30 članova koje je imenovala ministrica kulture, a prema područjima rada formirano je šest skupina: Odgoj i obrazovanje – škola i čitanje, Odgoj i obrazovanje – predškola i čitanje, Institucije (knjižnice i čitanje), Izdavači i čitatelji, Hrvatski autori i čitanje te E-knjiga.

Cilj ove strategije je, tvrde njeni tvorci, stvoriti okvir za konkretno djelovanje na svim razinama, od nacionalne do lokalne i institucijske, kako bi se osigurali uvjeti za razvoj čitatelja od najranije dobi, osposobljavanje čitatelja za čitanje različitih tipova književnih i neknjiževnih tekstova u različitim formatima, osnaživanje kritičkog čitanja, a posebne mjere uključuju brigu za hrvatsku književnost i autore, za razvoj i primjenu mehanizama praćenja čitatelja/nečitatelja te za poduzimanje djelotvornih koraka za razvoj kulture čitanja u RH.

'Nacrt strategije izrađen je tijekom triju radionica i brojnih konzultativnih sastanaka na kojima su članovi Povjerenstva kontekstualizirali svoja razmišljanja o čitanju i izradili SWOT analizu, definirali viziju, strateške i specifične ciljeve te mjere za provedbu strategije', kažu u Ministarstvu kulture, a trenutno je u tijeku usklađivanje nacrta strategije sa svakim članom. Procedura je, tvrde u Ministarstvu, složena zato što u izradi strategije sudjeluju dva ministarstva (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta te Ministarstvo kulture), što nije česta praksa.

'Jasno je da stručnjaci koji dolaze iz sektora obrazovanja imaju drugačije polazne točke od onih koji dolaze iz područja kulture', smatra Maja Zrnčić, koordinatorica za izradu strategije i osoba koja je o ovom projektu već javno govorila u medijima. Inače dugogodišnja gimnazijska profesorica hrvatskog jezika i književnosti, Zrnčić je i ranije radila na programima za poticanje čitanja kao savjetnica za izvannastavne aktivnosti, natjecanja i smotre u Agenciji za odgoj i obrazovanje, a upozoravala je i na anakrone popise lektire u obrazovnom procesu koji djeci i mladima umanjuju interes za čitanjem.

Ona smatra da interes mladih za čitanjem ne treba podcijeniti, no ističe kako u promjeni njihovih čitalačkih navika trebaju posredovati učitelji i profesori. Kaže i kako su rijetki oni učitelji koji doista shvaćaju svoju ulogu poticatelja čitanja dok većina i dalje radi prema starim popisima lektire.

Pitali smo je koje je neuralgične točke detektiralo Povjerenstvo za izradu strategije te kojim su se smjernicama vodili u njenoj izradi.

'Slabostima se smatraju nedostatna osviještenost roditelja i odgojitelja o važnosti poticanja čitanja, slaba umreženost i suradnja javnih i privatnih institucija koje provode programe vezane uz čitanje, neodgovarajući nastavni programi i popisi lektire koji ne pogoduju razvoju čitalačke pismenosti i ne razvijaju sklonost čitanju u obveznom obrazovanju te nedovoljna osviještenost učenika i nastavnika o tome kako čitanje nije samo predmet nastave hrvatskog jezika. Slabošću se može smatrati i loša koordinacija u nakladničkom sektoru − loše funkcioniranje distribucijske i knjižarske mreže, nedovoljna vidljivost autora u javnosti, kao i nepovezanost raznih projekata vezanih uz e-knjigu.'

Prijetnje podizanju čitalačkih navika su, smatra Zrnčić, i nedovoljna zainteresiranost medija za programe vezane uz čitanje na svim razinama, nepostojanje ili nedovoljna vidljivost književne kritike i književnih prikaza u medijskom i kulturnom prostoru, nedovoljna financijska potpora autorima, nerazvijena ekonomska, legislativna, tehnička i kadrovska infrastruktura i nedostatna podrška za e-knjigu, uz zabrinjavajuće smanjivanje razine opće pismenosti.

Hoće li uskoro biti zaustavljeni trendovi opadanja čitalačkih navika u različitim skupinama građana, vidjet će se u dodatnim istraživanjima koja valja provesti na ovom području, no jedno je sigurno – dosadašnji programi poticanja čitanja nisu uspjeli zaustaviti negativne trendove.

Kultura (ne)čitanja u nas, ali i široj regiji, problem je na kojemu se zrcale manjkavosti svih karika knjižnog sektora, stoga je lako zaključiti kako se do ohrabrujućih rezultata može doći tek sinergijskim djelovanjem svih sektora vezanih za knjigu. Nakon što Nacionalna strategija za poticanje čitanja bude javno objavljena moći će se povesti javna rasprava o tome koliko su predloženi alati i metode doista pomno osmišljeni.

'Zahtijevat ćemo da se društvo sustavno i strateški bavi pitanjima kulture čitanja, a čitalačke navike potaknut ćemo već i samom izradom, odnosno prihvaćanjem Nacionalne strategije za poticanje čitanja jer će ona obvezati sve nositelje na provedbu mjera predviđenih u strategiji', kaže Maja Zrnčić.