Londonski sajam knjige uvijek se održava polovicom travnja, a dani njegova održavanja – ponedjeljak, utorak i srijeda – govore o njegovoj usredotočenosti na izdavaštvo kao biznis.

Sajam je to za ljude iz branše: urednike, prevoditelje, književne agente, menadžere u izdavaštvu, ilustratore, knjiške distributere, knjižare i sve ostale koji sudjeluju u procesima proizvodnje knjige i njezine prodaje. Nađe se tu mjesta i za autore, pisce, one ljude bez kojih čitava stvar ne bi imala smisla, ali oni su na sajmu u manjini.

Pa ipak, svaki autor koji doputuje na sajam knjiga u Londonu po svom povratku kući osjetit će da je bio u samom epicentru zbivanja i to će mu nužno promijeniti pogled na mogućnosti prevođenja njegova djela na strane jezike.

Iako se možda nitko na sajmu nije posebno zainteresirao za djelo pisca koji je onamo pristigao pun očekivanja, njegova se perspektiva mijenja jer je vidio kako svjetski izdavački svijet diše te da su i najveći nakladnici i urednici od krvi i mesa, da održavaju sastanke po cijeli dan, ispijaju bezbrojne kave u skučenim sajamskim kafićima, žure iz jedne dvorane u drugu i ponašaju se sasvim normalno, a ne nadmeno i pompozno kao što se autorima često čini dok danima ili mjesecima čekaju na nakladnikov odgovor kako bi se riješilo neko sporedno pitanje, a kamoli neki važniji problem...

Hrvatski autori u Londonu predstavili su našu književnost u najboljem svjetlu: radi se o poetički i generacijski vrlo širokom rasponu pisaca koji su britanskoj i svjetskoj publici bez straha progovorili o svom umjetničkom doživljaju svijeta, a zauzvrat dobili odličnu posjećenost programskih događanja i svojevrsno priznanje da se dosadašnji trud isplatio.

Vrlo je mala vjerojatnost eksplozije interesa za hrvatske pisce bilo u Britaniji bilo u ostatku svijeta. No zahvaljujući našem nastupu na Londonskom sajmu knjiga, ta je mala vjerojatnost otvorena. A dok se eksplozija doista i ne dogodi, naše će zanimljive i originalne autore u međuvremenu polagano prevoditi i objavljivati razni kvalitetni, manji i veći svjetski izdavači, što je jedini pozitivan rezultat koji može proizići iz predstavljanja hrvatske književnosti u inozemstvu.