"Izražavamo čvrsto protivljenje jezičnoj politici zasnovanoj na ideologiji podjela i ograničavanja, jer bi dovela do zatvaranja hrvatskog jezika prema drugim, potpuno razumljivim jezicima iz susjedstva, a time i prema društvima s kojima u velikoj mjeri dijelimo život", poručuje HDP i traži da se prijedlog povuče iz procedure.

HDP smatra kako je uvođenju lektora koji trebaju ispravljati javnu upotrebu jezika, jedini cilj njegovo čišćenje od "srbizama".

"Jedna od posljedica ovakvog zakona bila bi da prisutna diskriminatorska politika financiranja otkupa knjiga dobije potpuni legitimitet", ocjenjuje HDP i dodaje kako bi time javne knjižnice izgubile mogućnost nabave knjiga srpskih, crnogorskih i bosanskohercegovačkih autora jer nisu na hrvatskom jeziku. HDP tvrdi kako se predloženim zakonom pokušava ograničiti upotreba hrvatskog jezika koji je povijesno bio propulzivan i otvoren te propisati da sve javne obavijesti i promidžbene poruke moraju biti na hrvatskom jeziku. Jednako tako, ocjenjuje Društvo, zakonom se predlaže da nazivi ustanova, proizvoda, sportskih i kulturnih objekata i priredaba moraju biti na hrvatskom jeziku dok s druge strane svjedočimo o niskoj razini korištenja hrvatskog jezika vodećih političara i medija.

HDP smatra kako pored postojećeg Instituta za hrvatski jezik i Odbora za normu hrvatskog standardnog jezika HAZU-a ne treba osnivati novo Vijeća za hrvatski jezik kakvo predviđa zakon. Budući da Ustav već propisuje kako je u Hrvatskoj u službenoj upotrebi hrvatski standardni jezik (i latinično pismo) u HDP-u smatraju da je dodatni zakon nepotreban. Cijela priča o zakonu, ocjenjuje HDP, ima izraženu politički desno-konzervativnu intonaciju, pri čemu bi skupina upravo tako orijentiranih ljudi propisivala kako govoriti i pisati te davala jezične savjete koji bi u konačnici bili samo štetni.