U idućih mjesec dana, na lokacijama po cijelom Zagrebu moći će se vidjeti izložba u proširenoj stvarnosti ili popularnije u AR-u, koja će cijeli grad pretvoriti u pravi futuristički izložbeni prostor.

Zagreb ovom izložbom staje uz bok velikim svjetskim gradovima i predvodnicima digitalne umjetnosti kao što su Hong Kong, New York i Berlin. ART FUTURE spaja umjetnost i tehnologiju, stvarnost i proširenu stvarnost, a ne prati se golim okom već putem ekrana na našim mobitelima. U pitanju su animirani trodimenzionalni modeli koji su putem proširene stvarnosti integrirani u gradski prostor i to na više od 30 prepoznatljivih zagrebačkih lokacija – od Trga bana Jelačića pa sve do Jaruna. Iza izložbe stoji hrvatski startup Equinox Vision, koji razvija platformu za konzumiranje sadržaja proširene stvarnosti na mobilnim uređajima.

Izložba ART FUTURE, odvija se uz podršku Turističke zajednice grada Zagreba, a u Zagreb su ovom prilikom stigli digitalni umjetnici iz cijelog svijeta kao što su Costas Picadas iz New Yorka, Soliman Lopez iz Španjolske, ali i naši domaći Igor Puškarić te Milivoj i Veljko Popović. Svi oni će na izložbi predstaviti svoja djela, i to u tehnologiji proširene stvarnosti, a scena digitalne umjetnosti ovih će dana biti bogatija i za još jednu manifestaciju - virtualnu izložbu "T5G budućnost by ALU" koja će zahvaljujući Hrvatskom Telekomu i zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti osim u Zagrebu - ispred T-Centra na Cvjetnom trgu - biti dostupna i u Osijeku, Splitu i Rijeci.

Više informacija o digitalnim eksponatima i njihovim lokacijama moguće je vidjeti na web stranici https://artfuture.hr/, kao i u programima Artupunkture.

O detaljima manifestacije i digitalne umjetnosti porazgovarali smo s Igorom Puškarićem, domaćim 3D artistom koji je jedan od izlagača na zagrebačkom ART FUTUREU. Puškarić je nagrađivani 2D/3D generalist, teksturni artist, konceptualni artist, ilustrator, animator i edukator. Svoj put u 3D artu započeo je samouk, a s pojavom interneta nije trebalo dugo da ga zamijete i proizvođači igara. Svoje djelovanje u gaming industriji započeo je radom na igri Novus Aeterno, gdje se razvijao uz slavnog 3D artista Mohameda Rotaba.

O zagrebačkoj izložbi, gaming industriji te odnosu tehnologije i umjetnosti čitajte u nastavku.

Kako biste opisali “digitalnu umjetnost u proširenoj stvarnosti” za one koji se s tim pojmom susreću prvi put?

Rekao bih da je to sinergija digitalnih objekata koji su ugrađeni u stvarni svijet, i našem oku vidljivi kroz leću uređaja koji to viđenje dopušta, kao što je na primjer mobilni uređaj. Kao da uđete u pravi muzej , koji ima kapacitet prikazivanja tisuća izložbi odjednom, pri čemu njeni eksponati nisu ograničeni isključivo statičnom formom kao što je kameni kip, ili slika uljem na platnu.

AR tehnologija omogućuje da cijeli grad postane izložbeni prostor. Koje su, ipak, najbolje lokacije za implementaciju takve vrste umjetnosti/tehnologije?

Mislim da je ljepota ove tehnologije upravo u modularnosti, odnosno sadržaj i lokacija zapravo nemaju "najbolje mjesto" u generalnom smislu, dok istovremeno mogu imati "savršeno mjesto" u kontekstualno dobro povezanom i adekvatno nadograđenom smislu. Primjerice , u teoriji, možete napraviti da se overlayem preko poznatog grčkog kipa, pred vašim očima odvije animacija bitke koju taj kip predstavlja. Ili animacija Shakespearea kako piše svoje prvo djelo. Hoću reći , kako je zapravo limitacija sve više u samim idejama nego u nekakvoj fiksnoj prilagođenosti ili neprilagođenosti ovisnoj o konkretnom mjestu, jer i sami bijeli zid, može biti poprište informacije i zabave. Osim toga, tehnologija je još uvijek relativno mlada, i samim tim joj je ogroman potencijal usvajanja novih i zasad još neprepoznatih trendova prikaza. Vidjet ćemo što budućnost nosi.

Može li se u digitalnoj umjetnosti u proširenoj stvarnosti uživati bez telefona?

Ako govorimo o osobnom iskustvu iz prvog lica, može, no uređaj neke vrste je nažalost nezaobilazan, čisto iz tog razloga što je cijela dimenzija digitalna pa samim time ne može imati izvorište u bilo čemu organskom. Može se koristiti i računalo/laptop s kamerom i VR uređaji, što uključuje i napredne high-tech naočale s mogućnošću reprodukcije digitalnog sloja. One međutim ne postoje još u javnom mainstreamu.

Kakva je hrvatska scena digitalnih umjetnika s obzirom na onu svjetsku i europsku?

Nažalost naša je scena jako mala i jako tiha na ovim prostorima, međutim mi imamo zbilja svjetski renomirane i višestruko priznate artiste. Ironično, oni svoje mjesto mahom nalaze u inozemstvu gdje je visoko tehnološka svijest općenito daleko veća pa je i jasnije zašto je za njih plodno tlo upravo tamo, a ne ovdje. Barem za sada.

Kako je izgledao vaš prvi doticaj s digitalnom umjetnošću, što vas je njoj privuklo?

Čim sam dotaknuo svoj prvi tablet, osjećaj je bio savršeno jasan, a to je da ovo nema granice. Tada je bio samo osjećaj , a kasnije se, evo još i danas, iznova pokazuje da je to i istina. Znači, dobio sam osjećaj da mogu stvoriti sve što zamislim.

Kako izgleda posao i projekti 3D artista?

Ovo je, zapravo, dosta široko pitanje i odgovor je drugačiji ovisno o tome koju osobu pitate i na kojoj poziciji ona radi. Naime postoje podjele interesa između zabave i mehaničke industrije, a poslije se može ući u još dalja grananja užih specijalizacija, pri čemu netko može biti isključivo samo animator, ili isključivo rigger ili 3D modelar. Cijelo polje je šaroliko i zanimljivo, te se svaka osoba zapravo pronalazi u kontekstu koji najviše dotiče njezin kreativni opus. Iz mog iskustva, radio sam na zbilja šarolikim temama, a s obzirom na to da se bavim svijetom video igara, tu se apsolutno dotičem projekata koji su uvijek po svojoj definiciji jedinstveni, a time i zanimljivi. U svom radu volim sinergiju izgleda, konteksta i kretanja, koje imaju često zanimljiv i privlačan krajnji rezultat.

Jesu li 3D artisti zanatlije, umjetnici ili nešto između?

Odlično pitanje! Sve od navedenog. Da bi se to postalo, mora se uložiti vrijeme kako bi izlazni rezultat bio kvalitetan i tako vrednovan s više strana ili od više promatrača, a da to nisu vaši prijatelji i roditelji. To vrijeme nekad može biti i nekoliko godina, a mora se imati i obzira prema artističkim sklonostima, jednako kao i prema tehničkim sklonostima, pri čemu se naravno mora i držati korak s uvijek prisutnim napretkom vama srodne tehnologije. Kao da ste analogno-digitalni mutant, samo ljepše.

Kako vam je uspjelo profesionalizirati svoj rad?

Jednostavno sam radio što najviše volim, i sve ostalo je bila logička lančana reakcija. Uvijek te netko negdje zamijeti prvi. Na tebi je onda , da se radom istakneš i pokažeš im da nisu pogriješili. Momentum koji se gradio kroz godine doveo je do te kritične točke zauzetosti na više strana odjednom i sve većim uključenjem u mentorstva i javne pojave i predstavljanja radova, tako da sam privukao uz sve to, i projekt koji je bio dovoljno dugoročan da nisam imao više izbora nego da otvorim svoju firmu.

Na kakvim sve projektima radite?

Projekti koje sam radio su manje više svi zabavni jer većinom imam kao generalist nekako omni-kreativnu ulogu, tako da je sve autorstvo većinom moje i jedina kontrola nakon mene je provjera i odobravanje njihovog kreativnog direktora. Osim toga ponekad sam samo animator, ponekad samo radim 2D koncept. Dovoljno je raznoliko da mi ne dosadi u klasičnom smislu. Dosta toga je pod ugovorom o tajnosti podataka, NDA , tako da znaju proći i mjeseci prije nego što smijem razotkriti na čemu sam radio, i unijeti to u svoj portfolio. No da se vratim malo nazad, itekako sam zahvalan na svom prvom projektu, koji se zvao Novus Aeterno, predvođen Nickom Niewoudtom, na kojem sam bio 4 i pol godine i s kojim sam proputovao pola planeta, bio u Americi na dvije PAX konvencije gdje smo bili izlagači svoje igre. Boston i Seattle. Njihov glavni 3D artist je bio Mohamed Rotab, koji mi je postao tehnički mentor, u vrijeme kada sam ja dobro savladavao oblik ali nisam znao ni blizu dovoljno o prilagodbi oblika za video igre. Znao je kvalitetno objasniti i staviti u kontekst, učio sam razumijevanjem, umjesto napamet. Mislim su mi on i taj projekt skupa ubrzali razvoj sigurno par godina unaprijed.

Kako biste opisali iskustvo rada na igri Novus Aeterno?

To je bio spoj ispunjenja snova i bitke za razvojni napredak. Jako bogato i ugodno iskustvo. Na moje ogromno iznenađenje, pronašli su me preko DeviantArta. U to vrijeme rad online nije bio baš ni priznat ni popularan a naš tim se sastojao od članova od kojih je svaki bio iz neke svoje zemlje, tako da je postojao određeni osjećaj egzotičnosti i avanture. Što bi se reklo: "We were remote before it was cool."

Zbog čega smatrate da je izložba ART FUTURE važna za Zagreb i Hrvatsku?

Dio važnosti leži i u samom nazivu koji implicira poziv u bolju budućnost, koja zapravo sjaji novim prilikama, no samo ako ih budemo svjesni na vrijeme, što je upravo uloga ove izložbe i njenih nastojanja da se te stvari približe svima koji bi se u tome mogli pronaći. Jer , ako ne mi, uletjet će netko drugi, jači i pravovremeno svjesniji. A nije nebitno, da se bude prvi u nečemu.

Po čemu su umjetnost i tehnologija slični, koje su to točke u kojima se prožimaju?

Ja bih to opisao tako da jedno podupire drugo, kako praktično i izvedbeno, tako i idejno i motivacijski. Odnosno, oslanjaju se savršeno jedno na drugo pri čemu ni jedno nije manje bitno. Umjetnost treba tehnologiju da se bolje stvara i oglašava, dok tehnologija bez umjetnosti ne ni imala razloge da postoji. Jedna značajna dodirna točka, je zapravo čovjek, artist, distributer i korisnik.

Vi ste počeli samouk. Postoje li danas u Hrvatskoj škole za one koji se žele baviti 3D artom, video-igrama, digitalnom umjetnošću i sl.?

Postoje, međutim smjerovi su još u razvoju, i te su discipline još jako marginalne. To je isto nešto na čemu se trenutno aktivno radi. Iznimka bi bila Game Dev Academy "Machina" u Zagrebu koja je jako dobra i ne pati od "viškova" kurikuluma , odnosno ako idete na tečaj nečega, neće vas opteretiti bilo čim drugim što je neizostavan slučaj u redovom školstvu, rekao bih nužno zlo.

Što ćete vi izlagati tijekom ART FUTUREA? Na koje druge umjetnike koji dolaze biste skrenuli pozornost?

Napravio sam lebdeći otok, koji u sebi ima dva svijeta, polarno suprotna jedan drugom, koji se vide kroz svakom njegov portal, dok leptir odozgor prelijeće s jedne strane na drugu. Velika mi je čast, zapravo, biti uz braću Popović na istoj izložbi, dok je još jedna zanimljivost vezana uz druge umjetnike ta što zapravo poznajem samo Ivora Pajkovića, dok sam ostale vidio isključivo preko interneta. Samim time za neke ovo postaje naše prvo upoznavanje, a možda je i bolje da ne razotkrivam previše, vjerujem da je najbolje da izložbi i artistima u njoj svatko posvjedoči osobno.