Bila je žena s mnogo imena: Margaretha Zelle, ime što ga je dobila po rođenju, gospođa MacLeod, kako je bila znana na Javi, Mata Hari, slavna plesačica u Parizu te agentica H21, kako su je nazivali Nijemci za vrijeme rata. Pročitajte razgovor s Paulom Coelhom, autorom romana Špijunka


Tko je bila Mata Hari i zašto ste je odabrali kao temu svog novog romana?

Mata Hari bile je jedna od ikona hipijevske generacije – zločesta djevojka, ona drugačija, strankinja u svim onim otmjenim haljinama – bili smo fascinirani njome. Četrdeset godina poslije, večerao sam sa svojim odvjetnikom ovdje u Ženevi u Švicarskoj i on je spomenuo mnoge slučajeve nevinih osoba osuđenih na smrt za vrijeme Prvog svjetskog rata za koje saznajemo tek sada kada se deklasificiraju mnogi ratni dokumenti. Mata Hari bila je tek jedan od njegovih primjera, no kako me ona oduvijek zanimala, malo sam istraživao o njoj kad sam došao kući.

Moje istraživanje dovelo me do mnogobrojnih dokumenata i raznih informacija o njoj. Sljedeći sam dan kupio nekoliko knjiga i proveo vikend čitajući svu literaturu o Mati Hari do koje sam uspio doći. U tim trenucima nisam još bio svjestan da zapravo (na neki način) radim istraživanje za knjigu. To sam tek shvatio kada sam odlučio napraviti jednu misaonu vježbu i sagledati svijet njenim očima.

Na koji ste način proučavali njezin život i to razdoblje? Što vas je najviše iznenadilo o njezinu životu?

Najviše me iznenadilo kako je ta žena koju su zlostavljali do njezine dvadesete uspjela nadići svoju prošlost i postati osoba koja je bila. Što se tiče Pariza za vrijeme belle époquea, bilo je to razdoblje beskrajnih mogućnosti. Veoma me zaintrigiralo to vrijeme, no trudio sam se fokus knjige zadržati na protagonistici. Tendencija je mnogih pisaca da previše opisuju. Ja sam stvorio ideju o razdoblju i smjestio čitatelja u njega i pokušao ga ne preopteretiti informacijama.

Na kraju knjige spominjete da ste se većinom držali činjenica. Na kojim ste se dijelovima odmakli od povijesti i zašto?

Činjenice dane u knjizi su točne, povijesni tijek je točan, no ipak sam pisao iz perspektive nekog drugog. Teško je reći koliko sam se odmakao od stvarnosti prilikom pisanja njezina posljednjeg pisma. No vjerujem da sam se jako približio njezinim stvarnim mislima. Prije koja dva mjeseca jedan je muzej u Nizozemskoj objavio nekoliko njezinih pisama koja je napisala u Nizozemskoj, prije nego je otišla na Javu. Jedan je kritičar čak rekao da u svom romanu 'kanaliziram' Matu Hari.

Zašto ste odlučili ovu knjigu napisati u obliku epistolarnog romana?

Kad pišete pismo, imate priliku opisati svoj život nekome tko ga gleda izvana.

Kako ste se osjećali pišući iz perspektive Mate Hari?

Ona je postala moj suputnik, danju i noću, dok sam čitao o razdoblju u kojem je živjela. A ja sam počeo razumijevati na koji je način ona opravdavala svoje stavove.

Mata Hari bila je neka vrsta slavne osobe i proslavila se kao femme fatale. Svoju slavu postigla je koristeći se svojim talentima ali i lažima. Kojim lekcijama nas može naučiti ova kompleksna žena?

1) Da svaki san ima svoju cijenu 2) Kad se usudite biti drugačiji, budite spremni na napad 3) čak i kad ste suočeni s neprijateljski nastrojenim (muškim) svijetom, postoje načini da ga zaobiđete.

Što je dovelo do njenog smaknuća pred streljačkim vodom? Možete li zamisliti drugačiji ishod njezina života?

Nikada ne nagađam 'što ako' i što se moglo i nije moglo dogoditi. Ispunila je svoju sudbinu i to je sve što je bitno.