ŠTO ČITAM

Ivana Rogar: Voljela bih pisati kao Beckett, kroz tišinu i banalno govoriti o bijedi čovjekova stanja

26.04.2020 u 10:12

Bionic
Reading

Nakon zbirke priča 'Tumačenje snova', ovjenčane Nagradom Janko Polić Kamov Hrvatskog društva pisaca, spisateljica, urednica i prevoditeljica Ivana Rogar u izdanju OceanMora upravo je objavila svoj prvi roman, 'Grad, pepeo', čija priča o izoliranoj disfunkcionalnoj obitelji koju je zadesila neimenovana nevolja podsjeća na aktualnu situaciju pandemije koronavirusa. Rogar smo tim povodom ispitali sve o knjigama, a otkrila nam je, među ostalim, priču koja ju je zapanjila, 'mladu i neiskusnu', te ju potaknula da i sama počne pisati, ali i za koja dva domaća naslova smatra da su nepravedno zapostavljeni

Knjiga koju trenutno čitam

Vratila sam se doktoratu koji sam davno upisala, a zatim odustala iz financijskih razloga. Tema mi je iz teorijske psihoanalize i trenutno čitam knjigu 'Etika Realnog: Kant i Lacan' slovenske psihoanalitičarke Alenke Zupančič.

Knjiga koja mi je promijenila život

Na postoji knjiga koja mi je promijenila život iz temelja, kao što bi to trebale činiti knjige za samopomoć. To su uvijek bili mali pomaci u svjetonazoru. Kod svake dobre knjige dogodio bi se mali pomak, osvještenje kojeg možda u tom trenutku i ne bih bila svjesna, ali bi se zapekao negdje u meni. Možda me najviše odredila Faulknerova zbirka priča 'Siđi, Mojsije' jer me zapanjila, mladu i neiskusnu, time što je bila istovremeno složena i zahtjevna, a iznimno duhovita. Dotad sam humor poistovjećivala s laganom književnošću Kishona i ne tako zahtjevnom Marka Twaina. Prva priča iz te zbirke, 'Bijaše', bila mi je pravo otkriće i tu mi je bilo jasno da ja želim ljudima raditi ono što je Faulkner učinio meni: oduševljavati ih pisanjem. Ali sad, uspijevam li u tome - ne bih komentirala.

Knjiga koju bih voljela da sam napisala

Voljela bih znati pisati kao Samuel Beckett. Kroz tišinu i kroz banalno govoriti o bijedi čovjekova stanja. Fascinira me kako njegov minimalizam i paradoks dovode do nečeg velikog i značajnog.

Knjiga koja je na mene najviše utjecala

Literatura koja je formirala moj današnji svjetonazor je kritička teorija s kojom sam se upoznala na studiju: Althusserov marksizam, feminističke knjige bell hooks i Juliet Mitchell i postkolonijalna kritika Gayatri Chakravorty Spivak.

Knjiga za koju mislim da je podcijenjena

Roman 'Krvotok' Darka Šeparovića iz 2017. prošao je prilično nezapaženo, a jako je dobar, s mnogo zanimljivih pripovjednih rješenja. Također, 'Anatomija štakora' Martine Vidaić nepravedno je zapostavljena.

Knjiga zbog koje sam promijenila mišljenje o nečemu

'Luđakinja na tavanu' Sandre Gilbert i Susan Gubar, teorijska knjiga koja se bavi reprezentacijom žena u književnosti.

Zadnja knjiga koja me rasplakala

'Malina' Ingeborg Bachmann.

Zadnja knjiga koja me nasmijala

Prije par tjedana ponovno sam čitala Gogoljeve pripovijetke i opet sam uživala. 'Vij', 'Nos' i 'Nevski prospekt' naprosto su urnebesne priče i mogu im se stalno vraćati.

Knjiga koju sam poklonila

Kad biram darove, odabirem ono za što pretpostavim da će se svidjeti primatelju. Što ne znači da se mora sviđati i meni. Tako sam jednoj kolegici darovala Coelhovog 'Alkemičara'. Nije joj se svidio.

Knjiga za koju me sram priznati da je nisam pročitala

Previše je knjiga za koje me sram što ih nisam pročitala ili zbog načina na koji sam ih čitala pa mi je za psihičko zdravlje bolje ne razmišljati o tome. Sram me što sam od Marguerite Yourcenar pročitala samo 'Hadrijanove memoare' koji su mi jedna od najdražih knjiga. Sram me što sam poeziju Dylana Thomasa čitala površno jer mi je išla na živce i što sam 'Don Quijotea' pročitala samo jednom jer taj je roman toliko bogat referencama i značenjskim slojevima, da se čovjek može utopiti u njemu. Sram me što nisam pročitala nijednu Lorcinu dramu, a kunem se u njegovu poeziju i nijednu priču Alice Munro za što bi mi zaista bilo vrijeme.

Ivana Rogar rođena je 1978. u Zagrebu gdje je, nakon završetka srednje škole u SAD-u, diplomirala 2004. iz komparativne književnosti te engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu. Urednica je u časopisu Quorum i u nakladničkoj kući Durieux, u kojoj je uredila tridesetak knjiga iz područja književnosti i znanosti o književnosti. Objavila je zbirke priča 'Tamno ogledalo' (2014.) i 'Tumačenje snova' (2016.). Radila je kao prevoditeljica te kao lektorica i redaktorica. Kao vanjska suradnica u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža za enciklopediju Proleksis sastavila je četrdesetak književnopovijesnih i književnoteorijskih natuknica.

U svome nedavno objavljenom prvom romanu 'Grad, pepeo' (OceanMore) piše o disfunkcionalnoj obitelji koja živi u oronulom stanu izolirana od svijeta, u neimenovanom gradu u kojem građani izlaze samo ne bi li nabavili osnovne namirnice.