Autori u knjizi su Marija Andrijašević, Ana Brnardić, Vlado Bulić, Marijo Glavaš, Davor Ivankovac, Dorta Jagić, Kristina Kegljen, Antonija Novaković, Branislav Oblučar, Olja Savičević Ivančević (Saška Rojc), Ivana Simić Bodrožić i Martina Vidaić.

Iz pogovora Tonka Maroevića:

Puno je stoljeće prošlo od izlaska knjige naslovljene 'Hrvatska mlada lirika' (1914), a koja je – iz povijesne perspektive – postala datumom zaokruživanja jedne epohe. S istodobnom smrću A. G. Matoša i skorim započinjanjem Prvoga svjetskog rata, taj je pjesnički zbornik označio vrhunac simbolističko-parnasovskih ili intimističko-esteticističkih tendencija hrvatskog pjesništva, na neki način i konac prevlasti vezanog stiha i dominacije skladnih intonacija (s naglašenom iznimkom vulkanskog temperamenta Janka Polića Kamova). Većina od dvanaest predstavljenih osobnosti – iz ovih i onih razloga – već je tada završila svoj lirski opus, a na (matoševskoj) liniji kontinuiteta i tradicije još su se neko vrijeme održali Wiesner, Polić i Milković.

Iz predgovora Marka Pogačara:

Što dakle, u najkraćim crtama, nudi Hrvatska mlada lirika 2014, i u čemu se od svog predloška udaljava? Za razliku od Wiesnerovog, a iz gore spomenutih razloga, izbor pred vama – po pitanju uvrštenih autora/ica – u principu jest antologijski. Pod ovim 'u principu' ne podrazumijevam tek formalnu ogradu od bilo kakve objektivnosti ili univerzalnosti vlastitog izbora (u njih, naravno, ne vjerujem niti ih priznajem), već činjenicu da sam u zadanom okviru načelno antologijskog odabira svjesno (iako minimalno) 'mešetario', nastojeći obuhvatiti što je više moguće različitih prisutnih i supostojećih poetičkih strategija i matrica.