Riječ je o romanu 'Claraboya' (Svjetlarnik) iz 1953., koji kroz živote stanovnika jedne lisabonske stambene zgrade tematizira obitelj, prikazujući taj stup društva kao zmijsko leglo. Kada je tada 31-godišnji Saramago roman poslao jednom portugalskom izdavaču, ovaj mu nikada nije odgovorio. Silovanje, lezbijska ljubav i nasilje u obitelji očito su bili više nego što je portugalsko društvo 50-tih godina prošloga stoljeća bilo spremno podnijeti.

Dobitnik Nobelove zagrade za književnost 1998. za roman 'Sedam Sunaca i Sedam Mjesečina' zbog, po ocjeni stručnog suda, svojih 'maštom, suosjećanjem i ironijom bogatih parabola', Saramago je široj publici najpoznatiji po romanu 'Ogled o sljepoći' iz 1995.

Kada je doživio svoj književni proboj romanom 'Sjećanje na samostan' (1982.), čije ga je englesko izdanje 1988. dovelo i na međunarodnu pozornicu, bio je već dobrano zagazio u 50-te godine života. Kada mu se godinu kasnije, 1989. javio izdavač s viješću da su prilikom selidbe naišli na rukopis 'Claraboye' te da bi ga htjeli objaviti, Saramago je odbio.

'Strašno je propatio zbog toga što mu je taj roman bio odbijen. Smatrao je da, kad vam već netko ponudi plod svojeg rada, najmanje što možete učiniti je barem mu odgovoriti', kazala je njegova udovica Pilar del Rio nakon što je roman objavljen. Nakon te odbijenice, moralo je proći 20 godina prije nego što će napisati sljedeći roman.

Iako nije želio da se taj roman objavi za njegova života, autor nije mario za to što će s njime biti poslije. 'Rekao nam je da oni koji ostanu nakon što on ode, mogu s njime napraviti što god žele', kazala je Del Rio.

Roman je zasada objavljen u Portugalu, Španjolskoj i Latinskoj Americi, a Saramagov britanski izdavač Random House najavio je kako će, nakon što je izašlo španjolsko izdanje, razmotriti mogućnost njegove objave i na engleskom jeziku.