Sebastijan Horvat u riječkom HNK premijerno postavlja predstavu ‘Hrvatska rapsodija’ nastalu prema motivima iz istoimene drame Miroslava Krleže.

Horvat drugi put režira u Hrvatskoj. Nakon ‘Hrvatskog boga Marsa’ kojeg je u Gavelli postavio prije godinu dana, ekspresionističku jednočinku ‘Hrvatska rapsodija’ iz 1918. također radi s beogradskim dramaturgom Milanom Markovićem Matthisom, a nakon sedamdesetih, to je prvo uprizorenje Krležinog teksta.

Iz riječkog HNK najavljuju je kao prvu hrvatsku predstavu o izbjegličkog krizi.

U ‘Hrvatskoj rapsodiji’ Krleža radnju smješta u pretrpan vagon vlaka gdje izmučeni putnici raspravljaju o dolasku spasitelja - Hrvatskog genija, a alegorična poruka ovog komada je nagovještaj revolucije. Danas revoluciju slovenski redatelj vidi u dolasku izbjeglica u Europu, a njima daje osobine Hrvatskog genija, spasitelja koji će Europu izvesti na pravi put.

‘Velika je sličnost Europe tada i danas. Nekad je bila Austro-Ugarska, danas je ta zajednica kojoj pripadamo Europska unija. U oba slučaja Europa je tvrđava, budoar i kolijevka civilizacije koja ima pejorativan odnos prema svima koji nisu u odavde. Danas se ne bavimo više ratovima kao u Krležino vrijeme, no sad se rat vodi drugim sredstvima’, pojašnjava Sebastijan Horvat u razgovoru uoči premijere.

‘Nakon situacije u Grčkoj, koja je bila nada da će se Europa promijeniti, izbjeglička kriza je nova stanica i na njoj će oslobođenje doći izvana. Od izbjeglica. Nadam se da će oni promijeniti zatvoren krug u kojem se Europa vrti’, kaže Horvat. Redatelj koji obožava Krležu svoju je predstavu proširio na druga djela iz obimnog opusa tog autora. ‘Svako novo čitanje Krleže zahtjeva sudar sa sadašnjicom i danas ga treba ponovno izmisliti, a ne od njega raditi muzej’, misli Horvat.

‘Krećemo s pitanjem: što bi bilo da Glembajevi ne mogu izaći iz svog salona? Što bi se nama dogodilo da ne možemo izaći iz svoje Europe, da nam je to zabranjeno i da smo primorani ostati u svojim gradovima, svojoj kulturi. Dozivamo Hrvatskog genija da nas spasi. Kao odgovor dolaze izbjeglice. U Hrvatskoj rapsodiji Miroslava Krleže taj spasitelj i genije je komunizam. Danas su to izbjeglice’, tumači redatelj.

Do koje mjere je moguće takvo ‘oslobođenje’?

EU će se trebati usuglasiti oko radikalnih pitanja i promijeniti i generalan stav u emigrantskoj politici jer to što se događa u Europi je grozno. Europa trenutačno ima mogućnost učiniti pravu stvar koju je propustila na slučaju Grčke. Usporedio bih sadašnju situaciju s Rimskim carstvom koje je isto gradilo zidove jer su se bojali barbara. A u to doba se, ustvari, dogodila nova suvremena Europa. Moramo biti svjesni da svi živimo u jednom istom svijetu, i kršćani i muslimani, crni i bijeli. I da se upravo gradi jedna nova Europa.

Kako doživljavate reakcije na izbjeglički val?

Što se tiče prihvaćanja stranaca, po pitanju mentaliteta tu su Hrvati i Slovenci isti. Čitam forume i komentare na internetu i grozim se. Odakle toliki strah da će netko doći i upropastiti ovu civilizaciju? Ljudi ne pokazuju nikakvu solidarnost.

Kakve reakcije na predstavu očekujete?

To je škakljivo sad odgovarati, nemam ustvari očekivanja. No jedini način da kazalište ispunjava svoju funkciju jest da bude u realnosti i blizu ljudima. Da bude političko i nimalo bezbolno.