Organizator izložbe je Svjetska organizacija za očuvanje oceana, mora, rijeka i jezera (OACM) uz potporu Francuske Ambasade i Instituta.

Velika ljubav i veliki entuzijazam koji dijele ronioci i maritimni stručnjaci je bit spajanja umjetnosti, fotografije i ekologije, te upravo ovom izložbom OACM želi potaknuti ljude na odgovornije ponašanje prema našim vodama i prirodi. Uz fizičko čišćenje oceana to je jedini način kako vodene površine učiniti i održavati čistima. Izložene fotografije društva Ocean Alliance nastale su za vrijeme njihovih akcija čišćenja, a drugi dio izložbe čine skulpture umjetnika svjetskog glasa Stephana Lupina, stoji u najavi.

Posjetitelji izložbe moći će i kupiti fotografije po simboličnim cijenama, a prikupljenim sredstvima OACM će nastaviti čistiti Jadransko more od plastike s ciljem postizanja da se što više toga izvadi iz mora, ali i potakne javnost da se ne stvara novi otpad koji uništava podmorje. Više pročitajte na poveznici: www.whiteflagint.com. Izložba će biti otvorena do 1. studenoga 2020. godine.

Fotografski dio izložbe sastoji se od 30 fotografija različitih predmeta nađenih pod morem u akcijama čišćenja organizacije Ocean Alliance. Fotografije su dimenzija 50x65cm. Unutar fotografskog dijela izložbe nalazi se i 6 popratnih panoa s po 6 fotografija koje vizualno dočaravaju tijek akcije od početka do kraja (vješanje zastave Ocean Alliancea). Ukupno bit će izloženo 36 panoa s fotografijama koje su fotografirali članovi društva Ocean Alliance na čelu s Kristijanom Curavićem.

Kiparski dio izložbe sastoji se od 5 + 2 skulpture koje je izradio Lupino u sebi svojstvenoj tehnici lupinizma koja dočarava sve što on je, što radi i kako stvara na samo njemu svojstven i osebujan način. Skulpture su raznih dimenzija, ali sve izložene kao dio ove izložbe napravljene su u drvu, poplavljenom, nađenom na obalama rijeka ili pomno biranom za svrhu te skulpture. Bilo da se radi o korijenu drveta ili dijelovima stabla, Lupino ih bira, osjeća i dorađuje te patinira ili djelomično boja ekološkim akrilnim bojama na vodenoj bazi čime ih oblikuje u svoje vizije svijeta, sadašnjeg, ali i budućeg.

'Izuzetna mi je čast što sam pozvana napraviti odabir fotografija i skulptura za ovu izložbu i što mogu o njima reći par riječi. Nije mi bilo lako promatrati ove fotografije, nisam zaista niti sama bila svjesna što se sve nalazi pod morem 'bačeno', oku 'skriveno', a kao munja brzo kroz um mi je prošla misao da li sam i sama ikad takvo što napravila - bacila bez razmišljanja o posljedicama tog čina. Dok je kroz um tako jurila bujica misli što optužujućih, što začuđujućih, došla je i jedna ideja: 'Idemo mlade odgojiti tako da se pod 'frajere i frajerice' - glavne u društvu, ubrajaju oni koji štite svoju planetu i koji nose otpad u za to predviđena mjesta'. Predmeti prikazani na ovim fotografijama fotografirani su pod morem. To su većinom upotrebni predmeti, jednokratni ili višekratni koje koristimo za različite životne potrebe. Tu se nalazi ambalaža za prehranu, stvari iz kućanstva, dijelovi prijevoznih sredstava, alati, sredstva za razonodu, odbačene - vjerojatno uginule životinje, ali i one koje su stradale gutajući toliku plastiku koja se nalazi u našim rijekama, morima i u oceanima. One ne znaju što jedu, ali zato mi znamo što je to plastika i gdje joj je mjesto. U reciklažnom dvorištu.

Ove predmete članovi OACM našli su pod morem i zabilježili fotoaparatom kako bi nam dočarali što pronalaze i doživljavaju na svakoj svojoj akciji. To su predmeti koji tamo ne pripadaju, predmeti kojima je mjesto u kantama za otpad ili na groblju za životinje. U vrijeme kada su se i vrećice u dućanima počele naplaćivati kako bi se osvijestila potreba za reciklažom i zbrinjavanjem plastike, posebno one jednokratne i kada se o tome napokon malo više govori, vrijeme je da se istinski zapitamo koliko sami doprinosimo tome. Ove fotografije su dokumentarnog karaktera, ali je njihova poruka izuzetno snažna.

One su svjedočanstvo onoga što radimo krajoliku u kojem živimo. One su iz dubina došle na površinu dana, kao što i svaka istina izađe kad tad na vidjelo. Prizori s fotografija pozivaju nas da se osvijestimo, da preispitamo svoje postupke i odlučimo se za dobrobit nas samih i naše planete. Nije bitno da li je smeće bačeno u Tihom oceanu ili na Galapagosu, na Jadranu ili u Albaniji, struje će ga pronjeti vodenim tokom svuda po planeti. Svi ćemo njime biti jednako ugroženi i egzistencija ne samo živih bića u moru, nego i naše djece će se dovesti u pitanje. Najveća razlika između fotografije i skulptura je što fotografiju kao medij doživljavamo kao stvarnu i što joj vjerujemo dok je skulptura čista umjetnost kojoj se možemo diviti ili je gledati sa strahopoštovanjem, promatrati je kroz svoje oči i našu viziju viđenog, možemo ju pokušati vidjeti kroz oči umjetnika koji ju je stvarao, može nam se sviđati ili ne, ali nema tu moć fotografije da joj se vjeruje. Stephan Lupino svojim skulpturama izrađenim samo njemu svojstvenom tehnikom lupinizma nagovještava apokalipsu, razdor, ali i daje novu nadu.

Kroz apokaliptične prizore majstorski obrađenih figura, od ostataka Lucifera i palih anđela, preko figura koje podsjećaju na neke prijašnje ali stvarne apokalipse, neke izmišljene svjetove ili rezultat svega toga zajedno i njihove nove moguće posljedice, do svima milog prizora trudnice koji daje nadu u bolje sutra i u to da ćemo se osvijestiti i krenuti nekim novim, ispravnim koracima za čovječanstvo i planetu Zemlju, daje nam svoju viziju svijeta. Upozorava. Naglašava. Daje nadu. Pušta našoj mašti na volju da vidimo kamo nas sve to može odvesti. U svom radu Lupino koristi ekološke materijale pokazujući da svjesno promišlja o budućnosti planete. Njegov osebujan karakter i energija izvire iz svake njegove skulpture, a promatrajući ih, svaka za sebe nas totalno uvlači u sebe i u vječno promišljanje o životu i smrti. Želim nam svima dok gledamo ove fotografije i skulpture da se iznutra dovoljno otvorimo kako bi čuli što nam to Ocean Alliance na čelu s Kristijanom Curavićem i naš umjetnik svjetskog glasa Stephan Lupino imaju za poručiti. Da se propitamo iznutra, da se mijenjamo. Da postanemo empatični s našom planetom, jedni s drugima i životom oko sebe.

Kao što se tako mlada Greta Thunberg na svjetskoj razini zauzima za klimatske promjene, ugledajmo se na nju i kao odrasli osvijestimo svoje postupke i postupke naraštaja koji od nas uče. Dovedimo zemlju u najbolje moguće stanje svjesnim boravkom na našoj planeti, Majci Zemlji. Njega nas samih je njega i naše zemlje, a to kako se prema sebi odnosimo trebali bi i prema drugima. Ne možemo očekivati promjene bez da ih sami primijenimo. Ne možemo očekivati da ćemo djecu naučiti nešto što sami ne primjenjujemo jer ona ne uče slušajući, uče gledajući i oponašajući nas. Jedina moć koju imamo je promijeniti sebe same. Stoga se sjetimo da imamo svu moć u svojim rukama i da mijenjajući sebe mijenjamo sudbinu cijele planete. I kao što dignuta bijela White Flag zastava simbolizira čisto podmorje, a skulptura trudnice daje nadu u bolje sutra, uvedimo čistoću u svoje živote i na planetu! Put do toga nije lak, ali je osjećaj neopisiv kada nam uspije', stoji u osvrtu Ivane Pavlović.