Odluka je to stručnog povjerenstva Fotokluba Zagreb za nagradu 'Tošo Dabac', a rečeni laureati odabrani su među desetoricom nominiranih autora iz Kluba i Hrvatske. Nagrade će  biti uručene na svečanosti u Fotoklubu Zagreb (Ilica 27/3) 14. travnja (utorak) s početkom u 19.30, prigodom otvorenja njihovih samostalnih autorskih izložbi fotografija koje se mogu razgledati do 22. travnja.

Željko Krčadinac (1935), član Fotokluba Zagreb, po svojoj aktivnosti, fotografskom stvaralaštvu i umjetničkim dosezima zauzima visoko mjesto u svom matičnom klubu. Po struci je profesor geografije. Bio je zaposlen kao komercijalist i propagandist u zrakoplovnim tvrtkama, a od 2002. je u mirovini. Prvi tečaj crno-bijele fotografije položio je u Foto klubu Zagreb još 1955. i postao član Kluba te odmah dobio nagradu na prigodnoj izložbi fotoamatera-početnika. To je bio poticaj za njegovo ozbiljnije bavljenje fotografijom, kojoj je ostao vjeran sve do danas, dakle punih 60 godina. U svom obimnom opusu posjeduje fotografije s početka svoga fotografskog stvaralaštva pa sve do danas, u kojem se prepliću dokumentarna i umjetnička fotografija sa širokim spektrom tema iz života i stvarnosti, različitih motiva, tehnika i pristupa. Posebno se ističu fotografije s mnogobrojnih službenih putovanja po stranim zemljama: Indiji, Alžiru, Maroku, Grčkoj i drugim, kada je, pored komercijalne fotografije za promidžbene i dokumentarne potrebe zagrebačkih građevinskih tvrtki, fotografirao i za svoju dušu. Kaže da za njega strogo dokumentarna fotografija i ne postoji, da svaka fotografija znači način bilježenja stvarnosti i da svakoj fotografiji, pored narativa i informacije, nastoji dati svoj osobni likovni pečat, svoj način izražavanja. Krčadinac se jedno vrijeme bavio i turističkom fotografijom te su posebno tražene njegove fotografije prirodnih ljepota Hrvatske i njezine kulturne baštine. Rezultat toga je mnoštvo objavljenih snimki u brojnim fotomonografijama, udžbenicima, kalendarima, časopisima, prospektima, razglednicama itd., kao i desetak samostalnih fotografskih izložbi. Posjeduje i bogat arhiv geografsko-turističkih snimki iz Hrvatske i svijeta. Pretežno su to analogni kolor dijapozitivi koje zadnjih godina proširuje i digitalnim snimkama.

Krčadinac u posljednjih osam godina redovito sudjeluje na mnogim natječajima i izložbama pod visokim pokroviteljstvom FIAP-a i PSA-e. Tako je njegovih 66 fotografija 170 puta prihvaćeno na 64 salona u 20 zemalja svijeta, pod pokroviteljstvom FIAP-a, pri čemu je osvojilo 10 nagrada i pohvala, čime je 2011. stekao počasno zvanje AFIAP-a, a 2013. i zvanje EFIAP-a.

Krčadinac je za ovu izložbu odabrao manji dio do sada neobjavljenih i neizlaganih fotografija iz svog stvaralačkog opusa, vodeći se kombinacijom svojih osobnih poetičkih afiniteta, intuitivnih i racionalnih kriterija. Ranije fotografije pripadaju kategoriji umjetničkih vrijednosti, a u novijima slijedi suvremene trendove. Jedne kraj drugih, a različitih motiva i stilova, posebna su vrijednost i draž izložbe. Pozornost plijene serije Male priče – na pariće, u kojima stavlja u okvir po dvije fotografije sa sličnim motivima, različitih ili sličnih kolorita i grafizama, a neki parići sadrže i zanimljive priče. Fotografije su postavljene tako da, osim sadržajnih i estetskih različitosti, promatrač osjeća i napetost, kontrast i paralelnost autorova umjetničkog pristupa.

Zoran Makarović (1935) neosporno je jedan od najaktivnijih i najuspješnijih članova Fotokluba Osijek. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Umirovljen je 2005. kao sudac Županijskog suda u Osijeku. Kao fotografski stvaralac, nazočan je već trideset i pet godina na hrvatskoj i međunarodnoj fotografskoj sceni. Unatoč duljim pauzama, ostavio je važan trag u hrvatskoj i svjetskoj fotografiji. Riječ je o autoru izrazite darovitosti, odličnom poznavatelju tehničkih i kreativnih mogućnosti fotografije, koji nastoji dati finalnoj fotografiji nešto novo, originalno i studiozno. Autor je prepoznatljivog i sugestivnog izričaja te nositelj brojnih nagrada i priznanja s klupskih, nacionalnih i međunarodnih izložbi fotografije. Već tada je pripadao generaciji hrvatskih fotografa koja je znatno pridonijela tome da se fotografija afirmira, ne samo u Hrvatskoj i bivšoj zajedničkoj državi, nego i da postigne iznimno priznanje te stekne ugled i na međunarodnoj fotografskoj sceni.

Izlagačkom se fotografijom počeo baviti 1980, a već je 1984. stekao visoko izlagačko zvanje kandidata majstora fotografije te je proglašen i najuspješnijim izlagačem kreativne fotografije tadašnje zajedničke države Jugoslavije.

Nakon tih uspjeha uslijedila je dulja pauza od skoro dvadeset godina, u kojima je i dalje fotografirao, ali nije sudjelovao na natjecanjima i nije izlagao fotografije. Poslije umirovljenja 2005. vraća se izlagačkoj fotografiji sudjelujući na više od 150 međunarodnih izložbi, pod visokim pokroviteljstvom FIAP-a i PSA-a u Hrvatskoj i u 38 različitih država na svim kontinentima, a osvojio je 46 nagrada i pohvala. Temeljem svih tih rezultata stekao je počasno zvanje AFIAP-a (2013) i EFIAP-a (2014), a već sada ima uvjete za dodjelu počasnog zvanja EFIAP-a/bronca.

Godine 2013. proglašen je najuspješnijim izlagačem fotografije Fotokluba Osijek. Pored toga, uručena su mu značajna društvena priznanja: Povelja zahvalnosti ZTK općine Osijek (2013), Plaketa ZTK Osječko-baranjske županije (2014) i Godišnja nagrada ZTK Republike Hrvatske, iste godine. Imao je dvije samostalne izložbe u Osijeku i jednu u Zagrebu.

Makarović je za izložbu odabrao manji dio fotografija iz svojeg opsežnog opusa, vodeći računa da one, kao cjelina, daju presjek i kronologiju njegova stvaralaštva. Izložbu je podijelio u dvije cjeline. Prva cjelina uključuje analogne fotografije nastale od 1980. do 1985. Preko njih pratimo početke Makarovićeva stvaralaštva, istraživanje, eksperimentiranje i aktivno sudjelovanje na brojnim natječajima i izložbama. Drugu cjelinu čine najuspješnije digitalne fotografije širokog spektra sadržaja, tehnika i ideja, s kojima je od 2005. do danas sudjelovao na brojnim međunarodnim izložbama širom svijeta pod pokroviteljstvom FIAP-a i PSA-e.

Unatoč tome što izložba nije koncipirana kao retrospektivni pregled njegova bogata opusa, ona nam daje potvrdu snage stvaralaštva i bogatstva Makarovićeve kulture i širine pogleda na svijet, na stvarnost oko nas i na medij fotografije. Daje nam dobar pogled u autorov stvaralački pristup, kroz objektiv kamere, kroz osebujan likovni izričaj, kreativna istraživanja, eksperimentiranja i veliko fotografsko iskustvo.