'Dodir je jedan od najosnovnijih oblika ljudske komunikacije, prisutan u svim aspektima našeg života. Od trenutka rođenja, dodir nas povezuje s drugima, pruža nam utjehu i osjećaj sigurnosti. On je također univerzalan način pozdravljanja i izražavanja povjerenja, prvenstveno kao rukovanje. Kroz povijest, dodir je bio simbol povjerenja i bliskosti, a i danas, u digitalnom dobu, njegova uloga ostaje ključna, iako se manifestira na neke nove i različite načine.

Na jednom od najpoznatijih prikaza dodira u umjetnosti, Michelangelovom Stvaranju Adama na stropu Sikstinske kapele, dodir simbolizira transfer života, duhovnosti i čovjekove povezanosti s nečim većim od sebe, dodir postaje moćan simbol koji nadilazi prostor i vrijeme, utjelovljujući ideju povezanosti i stvaranja.

Dodir 21. stoljeća je takoreći isto tako nematerijalan, ovaj put izražen u nulama i jedinicama, dio svakodnevne interakcije s nekim novim digitalnim bogovima koji možda nisu svemogući, ali su tako često sveznajući.

Tipkovnice i miševi bili su prvi korak tog transfera, no sada, jednim dodirom prsta možemo pretraživati informacije, komunicirati s prijateljima ili upravljati svojim domom ili automobilom, dati naputke umjetnoj inteligenciji. Dodir ekrana postao je produžetak naše volje, omogućujući nam da u sekundi postignemo ono što bi ranije zahtijevalo mnogo više vremena i napora.

Transfer nije samo linearan, mi svakako dijelimo i primamo informacije, kreiramo sadržaj, no isto tako, cijelo to vrijeme ostaje nešto prikriveno – mi smo informacija i sadržaj. Naši interesi, želje, snovi, svi naši porivi, naše slabosti, one su također na prodaju, preprodaju i kupnju, sve zbog našeg kontakta dodirom. Takva suvremena reinterpretacija onog što je takva vrsta kontakta bila i što je postala, je potaknula umjetnicu Natašu Ljubetić Tomić da svoj novi ciklus nazove Dodir', napisao je u predgovovoru za izložbu kustos Ivor Igrec. Radove izložene u galeriji pogledajte ovdje.