Od 15.11. u 19 sati u zagrebačkoj Galeriji Forum, Teslina 16, može se pogledati izložba Hajrudina Kujundžića pod nazivom 'Tako čudesno nemoderan'.

Hajrudin Kujundžić rođen je 1915. u Velečevu, pokraj Ključa u BiH., a umro u Zagrebu 1986. Sudjelovao je u Narodnooslobodilačkoj borbi, a potom završio slikarstvo na zagrebačkoj Likovnoj akademiji u klasi Jerolima Miše (1951.), nakon čega nastavlja usavršavanje u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića. Živio je u Zagrebu i u Selcu, na Kvarneru, gdje je 1967. preuredio stari mlin i otvorio Galeriju Toč. U Selcu je ostvario i značajne javne narudžbe: fresku na zgradi tamošnjeg Turističkog ureda, kao i freske u mrtvačnici. Interes za fresko-tehniku javio mu se kada je 1950-ih za fundus Gliptoteke kopirao istarske srednjovjekovne zidne slike. Bio je predsjednik HDLU-a 1976. – 1979., dobio je Nagradu Grada Zagreba, izlagao je na brojnim međunarodnim izložbama, između ostalog u Amsterdamu, Milanu, Beogradu, New Yorku, Mainzu, Beču, a u Zagrebu je održao niz značajnih izložaba, još od 1957., kada prvi put samostalno nastupa u Umjetničkom paviljonu. O Kujundžićevu stvaralaštvu pisali su ponajbolji likovni kritičari epohe u kojoj je živio poput Josipa Depola, Marijana Susovskog, Zdenka Rusa, Henrija Adama, Hansa Redekera i Radoslava Putara, ali i pjesnici, intelektualci i pisci, kao što su Gustav Krklec, Fadil Hadžić i Slavko Kolar, dajući mu veliki značaj. Ostvario je jedinstven opus u hrvatskoj likovnoj umjetnosti, a ova izložba je prilika za ponovno otkrivanje zagrebačkoj publici ovog izuzetnog umjetnika.

U predgovoru izložbi ravnatelj Kulturno informativnog centra, Petar Bujas ističe: 'Očito je da živimo u vremenu kad su gotovo svi usmjereni ka pukom preživljavanju, a malo njih prema istinskom življenju. Opsesivna potreba da se život sastoji samo od proizvodnje i potrošnje, u svim poznatim i mnogostrukim varijacijama, dovela je i do destrukcije svega još preostalog prirodnog. Tko smo, odakle smo i kuda idemo?, pitanja su koja odzvanjaju iz dubina vremena, ali i iz začudnih Kujundžićevih likova. Šutljive glave, velikih očiju i često zgrčeni, oni odaju tjeskobu egzistencije i mnoge ljudske drame. I to istinske ljudske drame. Jer, čovjek nije samo tijelo, ali nije samo ni duh: Ono specifično ljudsko, ono što treba spašavati od pomora jest duša, prostor izmučen i neuhvatljiv, žarište stalne borbe između tjelesnosti i čistoće, između noćnog i svjetlosnog, piše Ernesto Sábato.'

U katalogu izložbe otisnut je i tekst voditelja Galerije Forum, Feđe Gavrilovića, koji priznaje važnost kontekstualizacije Kujundžićeva stvaralaštva u vremenu enformela, ali posebno naglašava humanističku crtu njegovih slika u kojima umjetnik koristi pijesak umiješan u boju: 'Osim što daje teksturu, pijesak sugerira nestalnost, osipanje, trunjenje. Prolaznost stvari i, dakako, čovjeka.' U katalogu je i esej politologinje i kulturne kritičarke Dine Pokrajac, slikarove unuke, koji pruža intiman pogled na odrastanje u okrilju tog začudnog slikarstva i likova koji: 'Enigmatski šifrirani, kao da dolaze iz nekog drugog vremena. Vremena u kojem još nije došlo do otapanja transcendentnog. U kojem smo, da parafraziram Steinera, bili (ne)spokojni gosti stvaranja.'

Izložba se može pogledati do 4.12.2021.