Bili smo na promociji putopisa 'Od Dnjepra do Jadrana - U potrazi za prapostojbinom Hrvata, Slavena, Indoeuropljana', nove knjige Jasena Boke
U prepunoj Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića sinoć se tražio stolac više. Na rasporedu je bila promocija nove knjige našeg poznatog putopisca Jasena Boke, njegovog osmog izdanja pod okriljem Profila. Izdavača je zastupala urednica Ivana Žderić, a - uz autora - govorila je i arheologinja Pia Šmalcelj Novaković. Začin događanju čitanjem odlomaka trebala je dati Urša Raukar-Gamulin, no bila je spriječena pa je umjesto nje nastupio glumac Rok Juričić.
vezane vijesti
Boko je proputovao područje od Poljske, Češke, Bjelorusije, Ukrajine, Moldavije, Rumunjske, Mađarske, Bugarske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Albanije i Grčke pa sve do Jadranskog mora i arheoloških nalazišta prvih naseobina Hrvata. Obilazeći mjesta na kojima su, prema legendama, živjeli stari Slaveni, u knjizi donos najnovija saznanja povjesničara i arheologa o Hrvatima, Slavenima i Indoeuropljanima te otkriva koliko je toga još nejasno.
Dijelovi putopisa zabilježeni u knjizi Jasena Boke, posebno oni koji se odnose na put po Moldaviji i Bjelorusiji, izvorno su objavljeni na tportalu, a možete ih pročitati ovdje.
'Prije rasprave i promocije bih htjela napomenuti da je pitanje o dolasku Slavena i Hrvata teško za nas stručnjake, odnosno da je prepuno upitnika. Činjenica je da Slaveni ostaju velika misterija Europa. Puno je predrasuda prema nama u Europi, susrećemo se s negacijom 'na finjaka'. Slaveni se pojavljuju kao najmlađi europski narod, koji su oduvijek prikazivani kao prljavi i nazadni. Ono što je problematično za našu znanost je da većina europskih naroda ima nekakve izvore koji govore o njima, a za Slavene ih ima iznimno malo. Ovu bih knjigu preporučila svakome jer funkcionira na mnogo razina. Ona ne nudi konačne odgovore, osim da smo svi mi ljudi', otvorila je promociju kratkim izlaganjem Šmalcelj Novaković.
'Ovo je jedna od tema o kojima godinama razmišljam. Iz škole pamtim gomilu gluposti, što sam saznao kroz trogodišnje čitanje literature, čemu je pomogla epidemija. Privukla me mitomanija u vezi ove priče, koja ima plodno tlo na našem području. Nacije ne postoje, postoje eventualno indoeuropska plemena. Genetika pokazuje da smo nevjerojatna mješavina, a veliki genetski dio otpada na starosjedioce. Potaknula me je i tema migracije, odnosno novi stanovnici na našem prostoru. Kad su nastale nacionalne države, one su tražile što njihovi pripadnici nisu. Knjiga ima mnogo stvari koje su i meni bile nove, a nadam se da ćete me razumjeti', izjavio je Boko upitan o tome kako se odlučio za ovu temu.
'Uočila sam jednu grešku, kad autor piše o Avarima, kaže da nema izvora. Iza njih su ostali brojni izvori, pomoću kojih danas znamo puno o njima. Zapravo su nomadi ti koji su u Europu donijeli mnogo noviteta, ali su se Avari 'zeznuli' što nisu primili kršćanstvo. Mislim da nomadi služe ne bi li podsjetili ove krajeve na vlastitu tradiciju', rekla je Šmalcelj Novaković.
'Mislio sam na pisane izvore, postoji rupa od skoro dva stoljeća. Avari su praktički nestali bez traga, ako zanemarimo arheološke izvore. Slaveni su pak ostali, od Jadrana do Japana. Ti mali, nevidljivi i gologuzi su se zadržali svugdje i svima stvarali probleme', uzvratio je Boko.
Vrhunac događanja bila je Bokina anegdota o tome kako mu se u Bjelorusiji, zemlji koja mu se prilično svidjela, dogodilo da bude uhapšen: 'Ukrajinu sam morao odbaciti, iako sam htio vidjeti ovaj dio oko Černobila, pa sam otišao u Bjelorusiju. Vidio sam da je zabranjeno ući u jedan rezervat, gdje me uhapsila vojska. Osam sati su me ispitivali ispod slike Lukašenka, a ja sam tvrdio da sam turist. Nisu mogli odlučiti jesam li ukrajinski ili američki špijun. Pitali su me, a u Bjelorusiji se i dalje zovu KGB, hoću li potpisati priznanje da sam špijun. Tražili su nekoliko stotina dolara kao kaznu, a na kraju smo se dogovorili za neki sitniš, 12 dolara. Najteže stvari na putovanjima su one koje postaju najbolje priče' zaključio je Boko.
