U protekla dva tjedna izdano je mnogo novih knjiga, a tportalova redakcija potrudila se probrati pet najzanimljivijih
'Bejturan i ruža', Aleksandar Hemon, prevela Irena Žlof (VBZ)
Kada jednog lipanjskog dana 1914. nadvojvoda Franz Ferdinand uz veliku pompu stigne u Sarajevo, Rafael Pinto zaokupljen je mljevenjem bilja za pultom svoje apoteke. Pinto je daleko od pomisli da će sukob ogromnih razmjera zapaliti svijet. A onda svijet eksplodira… U rovovima u Galiciji surovu stvarnost ratnog nasilja Pinto uspijeva preživjeti samo zahvaljujući pažnji suborca Osmana, svoga zaštitnika i ljubavnika, čovjeka od akcije i karizmatičnog pripovjedača koji upotpunjuje njegovu poetsku dušu. Zajedno bježe iz rovova, preživljavaju gotovo sigurnu smrt, susreću se sa špijunima i boljševicima, putuju preko planina i kroz pustinje, iz svijeta u svijet, stižući do Šangaja, i sve to samo zahvaljujući ljubavi - kao i povremenoj upotrebi opijata. Aleksandar Hemon istaknuti je bosansko-američki pisac, a objavio je zbirke priča 'Pitanje Bruna', 'Ljubav i prepreke' i 'Knjiga mojih života', romane 'Čovjek bez prošlosti', 'Projekat Lazarus' i 'Kako su nastali Ratovi zombija' te memoarske knjige 'Nije ovo tvoje' i 'Moji roditelji'. Dobitnik je brojnih nagrada te predaje na Sveučilištu Princeton. 'Bejturan i ruža' njegov je najnoviji roman.
'Ekstimni dnevnik', Michel Tournier, prevela Bosiljka Brlečić (Disput)
'Ekstimni dnevnik' (Journal extime) francuskog pisca i esejista Michela Tourniera skup je dnevničkih zapisa bez datuma, objavljenih najprije 1980. godine u francuskom časopisu Sud, koji mu je - već tada živućem 'književnom klasiku' ovjenčanom uglednim književnim nagradama - posvetio poseban broj, a pod istim su naslovom, u istom tematskom okviru i istoga stila, ali sa zaokruženijom strukturom, 2002. godine objavljeni kao knjiga. Izbor je to kratkih tekstova iz njegovih bilježnica u koje je godinama zapisivao svakodnevne događaje, misli i zapažanja. Rasporedio ih je u dvanaest mjeseci neke imaginarne godine. Riječ 'ekstimni' iskovao je sam autor, želeći pritom naglasiti da se radi o nečemu potpuno suprotnom od 'intimnog dnevnika'. Autor je u njemu bilježio velike i male događaje iz svakodnevnog života: od vremenskih prilika, stanja u vrtu do posjeta prijatelja i sl., pritom izbjegavajući bilo kakvo bilježenje svojih duševnih stanja. Tournier te zapise uspoređuje s nekadašnjim 'računskim knjigama' u koje su plemići bilježili prinose berbi i žetvi, rođenja, vjenčanja i vremenske prilike. U ovim 'malim prozama', tematski vrlo raznovrsnim kratkim zapisima, autor pokazuje širinu svojih interesa i bogatstvo erudicije. Neki od njih nastajali su u fazi priprema za pisanje romana, neki na njegovim marginama, neke će Tournier uklopiti u svoje romane, a druge iskoristiti kao osnovu za duže eseje.
'Od Dnjepra do Jadrana', Jasen Boko (Profil)
Iznoseći znanstvene dokaze, autor propituje nacionalni identitet i predrasude te kritizira 'naše pravo' na određeni prostor jer smo mi tu 'oduvijek'. Poput romana, čita se priča o dolasku raznih indoeuropskih plemena i razaranju civilizacija koje su im prethodile pa shvaćamo da su migracije ljudske rase stalna pojava. Jasen Boko proputovao je područje od Poljske, Češke, Bjelorusije, Ukrajine, Moldavije, Rumunjske, Mađarske, Bugarske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Albanije i Grčke pa sve do Jadranskog mora i arheoloških nalazišta prvih naseobina Hrvata. Obilazeći mjesta na kojima su, prema legendama, živjeli stari Slaveni, donosi nam najnovija saznanja povjesničara i arheologa o Hrvatima, Slavenima i Indoeuropljanima te otkriva koliko je toga još nejasno, stoga je ova knjiga jedinstveno putovanje kroz prostor i vrijeme. Kao i uvijek u svojim knjigama, Boko duhovite i zabavne dijelove, poput svoje izmišljene verzije priče o razilaženju Slavena iz prapostojbine, sjajno kombinira s ozbiljnim društvenim i političkim stanjem u državama koje posjećuje, prepričavajući nam razgovore sa znanstvenicima i običnim ljudima na ulicama. Napet je i zastrašujući dio knjige u kojem opisuje kako ga je u Bjelorusiji uhitila vojska i kako su ga ispitivali ruski obavještajci, a nasmijat ćete se anegdotama o prelascima granica i zadivit će vas pričom o putovanju Ukrajinom u vrijeme rata.
'Predavanja o filmskom modernizmu', Nikica Gilić (Leykam International)
Temeljena na autorovu radu u nastavi, ova knjiga tumači i približava čitatelju fenomen filmskog modernizma, neiscrpnu temu započetu prije više od stoljeća. U prvom se dijelu knjige obrazlažu temeljni tipovi filmskog modernizma, s brojnim primjerima, da bi se potom objasnili reprezentativni fenomeni i poetike. Neki su od njih doista nedovoljno obrađivani u našoj kritici (npr. Dreyer i Bresson), neki od njih široko su omiljeni među modernistima (npr. Gotovac/Lauer i klasici zagrebačke animacije), a neki postavljaju ključna pitanja za suvremenost i budućnost filmske umjetnosti (npr. dokumentaristička struja, Lerotićevo 'Sigurno mjesto', Stanley Kubrick ili postmodernizam). Premda su je inspirirali studenti, ova knjiga namijenjena je svim ljubiteljima filma. Ozu, Bresson i Dreyer tri su velika umjetnika koji svojim stilom ostvaruju nešto specifično, jedinstveno, a među njihovim filmovima postoji poetička srodnost, tvrdi Paul Schrader. Autoru Giliću čini se doduše da je poprilično hrabro (i dosta zapadnjačko) rastezanje pojmova i konvencija u usporedbi Ozua s drugom navedenom dvojicom. On ipak dolazi iz drukčije kulture i pozadine, s ponešto drukčijim filmskim uzorima i modelima. No između Dreyera i Bressona, Danca i Francuza, postoje vrlo jasne poveznice te su njihovi konteksti dovoljno slični i dovoljno čvrsto povezani. Stoga se čini da ne griješe oni koji kažu da je Dreyer neka vrsta prethodnika Bressona po značajkama koje navodi autor u knjizi. Čini se da se tu doista vidi razvoj nezavisnog, autorskog modernizma izvan okvira velikih škola, velikih pokreta i velikih pravaca. No brojni su i izrazito modernistički pristupi metafilmu. U novije vrijeme, primjerice, prizor publike glazbenog koncerta na početku 'Ljubavi' austrijskog redatelja Michaela Hanekea predstavlja sličan postupak, izjednačavanje položaja gledatelja u kinodvorani s položajem likova izgubljenih u masi slušatelja koncerta, gdje njihova poznata filmska lica (Jean-Louis Trintignant i Emmanuelle Riva) ne dolaze do izražaja, a u ključnoj sceni 'Sigurnog mjesta' Jurja Lerotića suicidalni brat (Goran Marković) pokazuje svijest o tome da je postao lik u filmu i pita junaka/redatelja zašto se bavi time.
'Šuvar. Politička biografija', Rade Dragojević (Srednja Europa)
Stipe Šuvar, uvjereni komunist podrijetlom iz Dalmatinske zagore, bio je niz godina ministar prosvjete i kulture te sveučilišni profesor sociologije u Zagrebu, a na kraju socijalističkog razdoblja nalazio se na čelu Saveza komunista Jugoslavije u Beogradu te je kratko vrijeme bio i hrvatski predstavnik u Predsjedništvu SFRJ. Od devedesetih se nalazio u oporbi kao osnivač i vođa Socijalističke radničke partije te autor nekoliko publicističkih djela o suvremenoj Hrvatskoj. Osim po reformi školstva sedamdesetih i Bijeloj knjizi s početka osamdesetih, ostat će upamćen po izgradnji današnje zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice i Muzeja Mimara u Zagrebu te nekoliko drugih kulturnih institucija i izložbenih prostora. Autor knjige je novinar Rade Dragojević, diplomirani sociolog.
