Ljetos se online pojavio tekst pod naslovom 'Accelerate Manifesto', koji su napisala dvojica doktoranata iz Londona, Nick Srnicek i Alex William, na prvi pogled tek nadobudni teoretičari i preuzetni salonski revolucionari koji se, tipično, bave rušenjem kapitalizma. No treba podsjetiti kako su i Marx i Engels bili baš to, nadobudni teoretičari i većinom salonski revolucionari, čija je pisana riječ ostavila toliki trag u čovječanstvu da će neki reći kako su stvorili 20. stoljeće. Srnicek i William, obojica rođeni 1980-ih, u svojem sažetom i fantastično napisanom manifestu pozvali su na još veće ubrzavanje kapitalizma, što bi trebalo dovesti do njegove konačne i hitne propasti, a o samoj kvaliteti teksta, kao i brzom širenju utjecaja, svjedoči da se njime sada bavi i ugledni njemački konzervativni dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung u članku s naslovom 'Revolucija se mora požuriti'. Nije loše za dva londonska postdiplomca, zar ne?

FAZ konstatira da je manifest Srniceka i Williama 'jezični doživljaj' te da se nema razloga plašiti usporedbi s 'Komunističkim manifestom' Marxa i Engelsa. Ono što je pak drugačije jesu opasnosti 21. stoljeća, barem po definiciji 'Accelerate Manifesto' – klimatske promjene, koja zahtijevaju hitno djelovanje. Nakon toga autori konstatiraju kako automatizacija proizvodnje znači da kapitalizam uskoro neće moći održavati životni standard srednje klase sjeverne hemisfere planeta (Europa i Amerika, manje-više), što se najbolje vidi po nasrtajima privatnog sektora na socijalne službe države. Kao pozitivne primjere autori navode ljevičarske vlade Južne Amerike, jer uspijevaju voditi barem djelomice politiku koja odbija suvremene neoliberalne dogme.

Pokret Occupy biva pak kritički opisan kao 'neoprimitivni lokalizam', jer se nije moguće globalnom kapitalizmu opirati pomoću 'klimave autentičnosti male lokalne zajednice', dok je opsesija ljevice otvorenošću i direktnom demokracijom dovela do njene bespomoćnosti i izostanka djelatnosti. 'Djelotvornom političkom djelovanju također pripadaju (a samorazumljivo je da to nije sve) i tajnovitost, vertikalnost i ekskluzija', pišu Srnicek i William u 'Accelerate Manifesto'. Sektaštvo je smrt ljevice, ističu autori, a jednako tako su protiv izbjegavanja države i financijskog čistunstva.

Ubrzanje bi pak značilo preopterećenje 'metabolizma kapitalizma', koji ovisi o konstantnom rastu, a njegova neoliberalna inačica, u kojoj sada živimo, ima veliki potencijal za 'kreativnu destrukciju'. Stoga pozivaju da se lijeva politika usmjeri u pravcu korištenja tehnološkog napretka i ostalih rezultata kapitalizma, da se postigne 'opuštenost u odnosu na suvremenost apstrakcije, kompleksnosti, globalnosti i tehnologije'. 'Akceleracijska politika ima namjeru sačuvati postignuća kasnog kapitalizma, ali otići dalje od tog sistema vrijednosti, mnogo dalje nego što strukture vlasti i masovne patologije dozvoljavaju', objašnjava se u 'Manifestu', te se dodaje kako 'proizvodna platforma neoliberalizma ne treba biti uništena, nego prenamijenjena'.

Sve u svemu, 'Accelerate Manifesto' kao i drugi tekstovi u struji teorije akceleracije nudi osvježenje lijeve teorijske misli, koja danas većinom i dalje djeluje unutar paradigmi 20. stoljeća, u kojem već više od desetljeća ne živimo. Suštinski odgovor na pitanje o krizi suvremene ljevice u Americi i Europi je u osnovi bjelodan – pregazilo ju je vrijeme. Zato je, između ostaloga, manifest Nicka Srniceka i Alexa Williama izazvao toliko pažnje, jer se bavi promišljanjem suvremenosti i toga koji se njeni aspekti trebaju iskoristiti za željeno stvaranje pravednijeg društva.