Naime, kako saznajemo, u ZKL-u, inače poznatom po tome što je pružilo utočište nekolicini gradskih i državnih političara, primjerice Mladenu Čuturi, te bivšim ravnateljima (Slobodan Šnajder i Igor Mrduljaš), atmosfera je zbog natječaja vrlo naelektrizirana, 'čak anarhistična', a dogodio se i raskol na dvije, a možda i tri struje, koje vode borbu oko toga tko će postati novi ravnatelj tog kazališta.

Nakon glasovanja na Gradskom odboru za kulturu čini se da je favorit SDP-ovka Ljiljana Štokalo, bivša doministrica kulture za vrijeme mandata Antuna Vujića te direktorica produkcije u ZKL-u jer je to tijelo u ponedjeljak podržalo njenu kandidatutu s tri glasa za (SDP-ovci Marin Knezović i Srđan Subotić te Dinka Pavelić iz Nezavisne liste Tatjane Holjevac), jedan protiv (HDZ-ovka Margareta Mađarić zatražila je listu dolazaka na posao Ljiljane Štokalo) i jednim suzdržanim glasom – Zvonko Maković.

No definitivan ishod natječaja znat će se u četvrtak, 21. veljače, kada će Skupština grada odlučiti o tome tko će iduće četiri godine voditi ZKL, kazalište koje je izgubilo novu Scenu Travno, trenutačno posluje s malim gubitkom, ima premalo premijera i još manje gostovanja, neki se ne pojavljuju na poslu tri godine, a drugi pak vode privatne autolimarske radionice.

Da podsjetimo: nakon iznenadne smrti dugogodišnjeg šefa ZKL-a raspisan je natječaj za novog ravnatelja na koji se javilo čak osam kandidata (među njima i troje aktualnih ili bivših ravnatelja – Leo Vukelić, ravnatelj DK Dubrava, Damir Mađarić, bivši ravnatelj Teatra Itd i Davor Žagar, bivši šef Koncertne direkcije Zagreb, te uz Ljiljanu Štokalo još troje glumaca ZKL-a – Vanda Božić, Marina Kostelac i Predrag Petrović).

Tako velik interes za ravnateljsko mjesto nekog kazališta nije uobičajena praksa u Hrvatskoj. Primjerice, na natječaj u Kerempuhu javio se samo jedan kandidat, jer se pretpostavljalo, kako se priča u kuloarima, da će dugovječni šef tog kazališta bez problema dobiti još jedan mandat.

U slučaj ZKL-a radi se o sljedećem: ravnateljska plaća nije mala, a samo mjesto daje i neki ugled i društvenu moć. No portal Teatar.hr odmah je u tekstu natječaja uočio pogrešku proceduralne naravi jer nije sročen tako da uzima u obzir i kandidate koji su završili studij po bolonjskom procesu te je zbog toga nelegitiman.

U međuvremenu je 10 glumaca ZKL-a napisalo pismo Kazališnom vijeću (Žarko Savić, predsjednik, Zvonko Festini i Đorđe Kukuljica) u kojem iznose stajalište, kako nam je ispričao jedan od potpisnika Siniša Miletić, da bi novi ravnatelj svakako trebao biti čovjek iz kazališta, što je protumačeno da oni agitiraju za Ljiljanu Štokalo.

Kako saznajemo, to je prilično uzrujalo predsjednika Kazališnog vijeća, koji navodno podržava redatelja Damira Mađarića, kojeg prati glas da se rado prijavljuje na sve natječaje, te glumci pismo nisu ni predali.

Miletić kaže da nisu očekivali takvu reakciju jer se 'oni samo zalažu za iznošenje istine i argumentiranu raspravu, te da će prigodom izbora poštivati zakonsku proceduru', ali smatraju da se u slučaju nerada ili loših rezultata 'novi ravnatelj može i treba smijeniti i nakon godine dana mandata'.

Zatim je Kazališno vijeće razgovoralo sa svih osam kandidata i potom istaknulo svog favorita – SDP-ovku Ljiljanu Štokalo, a u užem izboru su još bili Mađarić i Šestić.

U dijelu ansambla taj je sastanak doživljen kao pokušaj agitacije za Mađarića, a u kuloarima se pronio glas da je Savić podnio ostavku na mjesto predsjednika Kazališnog vijeća. No Savić nam je opovrgnuo tu glasinu, rekavši da je 'cijelo vrijeme natječaja izvrgnut pritiscima i insinuacijama', da napisi po medijima 'dolaze iz iste kuhinje, a vi zaključite iz koje', te zaključio 'da su to igre kakve još nije doživio u svom životu'.

Ljiljana Štokalo nije htjela prije četvrtka i odluke Skupštine grada komentirati situaciju u ZKL-u, no u neslužbenom razgovoru nam je rekla da je u raspisivanju natječaja poštivana demokratska procedura i da je dvoje od troje članova Kazališnog vijeća smatralo njen program boljim od ostalih kandidata, te da tome nije potreban dodatni komentar. Umjesto zaključka možemo cirirati Miletića koji je izjavio da u Europi politika nema tolik utjecaj na kulturu kao u Hrvatskoj, no da 'mi na žalost živimo u zemlji u kojoj će politika još dugo ulaziti u kazalište umjesto da kazalište korigira politiku'.