Kad je u ljeto 2012. pokretan Treći program HRT-a, tadašnji v.d. glavnog urednika Hrvatske televizije Dean Šoša želio je napraviti oazu za filmsku i kulturnu supkulturu i za sve razočarane postojećim televizijskim kanalima u Hrvatskoj. Nakon druge sezone emitiranja s puno više stvari zadovoljan je negoli nezadovoljan, a na jednu je ponosan: ’U nikad gorim vremenima, u državi čije se političke i sve ostale elite i sve društvene vrijednosti naočigled raspadaju, vrlo mala skupina entuzijasta, radeći od jutra do mraka, pokrenula je nešto neočekivano, pozitivno i novo. Proizvela je za isti novac dodatnu vrijednost i ljudima koji vole kulturu život učinila zanimljivijim’, kaže Šoša, danas iz pozicije glavnog urednika Trećeg koji je nadmašio gledanost ostalih specijaliziranih televizijskih programa poput Klasik TV-a ili Historyja, a gledanost mu raste u drugoj sezoni.

U prosjeku, ta se brojka kreće oko 1.4 SHR prema AGB Nielsenu, odnosno oko 40 tisuća gledatelja, za što Šoša kaže da je više ljudi no što ih pogleda čitavo nogometno kolo HNL-a ili većinu filmova tijekom cjelogodišnje distribucije u kinima. Znatno gledaniji su filmovi, dok emisije ne prelaze 1 posto ShR. Zanimljivo je da od početka Svjetskog prvenstva u nogometu bilježe rast gledanosti do 1.7 posto SHR.

Kritika ih mazi, no jedan program ne čini proljeće

‘Očekivanja od Trećeg programa nisu bila prevelika jer jedan program ne čini proljeće, a i dvije su godine premalo da bi se program doista profilirao’, komentirao je  ‘profesionalni gledatelj’, redatelj, producent i osnivač ZagrebDox-a Nenad Puhovski, dodajući da ipak javnost može biti i više nego zadovoljna postignutim, posebno ciklusima filmova jer su, primjerice, mlađi gledatelji prvi put dobili priliku pogledati cjeloviti Bergmanov opus.

‘Profil jednog novog programa gradi se godinama; kratki period kroz koji ovaj program postoji, opća i posebna HTV-ova besparica, njena konfuzna organizacija i pomanjkanje motivacije dobrog dijela njenih urednika, rezultiraju stanjem koje se može ocijeniti tek ‘prolaznim vremenom’. No, vrijeme ide i dosta brzo opravdanja više neće vrijediti’, kaže Puhovski.

Nina Obuljen Koržinek, predsjednica Programskog vijeća HRT-a, kaže da se Vijeće uglavnom pohvalno izražava o Trećem, no kritiziraju ih zbog nedostatka programa iz znanosti i obrazovanja. Danas se njihove rasprave uglavnom vode oko zahtjeva da se Trećem stavi na raspolaganje odgovarajući proračun, o čemu ovise daljnja ulaganja u program, vlastitu proizvodnju i vanjske produkcije.

Nedostatak mladosti i dinamike

‘Smatram da je ključno da urednici Trećeg, ali i ostalih programa, budu u stalnom dijalogu i komunikaciji s javnošću, a posebno stručnom javnošću i da budu otvoreni za primjedbe i sugestije. Često naglašavamo na Programskom vijeću da HRT nije vlasništvo njegovih djelatnika, nego cjelokupne javnosti. I u tom smislu, kolega Dean Šoša sigurno je dobar primjer osobe do koje se lako može doći, koji pokušava otvoriti HTV3 posebno mlađim kreativcima i u tome ima punu podršku Programskog vijeća’, kaže Obuljen Koržinek.

Da nedostaje dobrih, dinamičnih i zanimljivih emisija, smatra i Puhovski. Naročito nedostaju emisije koje bi uređivali ljudi izvan HTV-a, a ne ‘uvijek istih pet-šest HTV-ovih urednika’. Poimanje kulture na HTV-u samo po sebi smatra ‘konzervativnim i tradicionalističkim’.

Bez gange i naivnog slikarstva

‘Složio bih se s gospodinom Puhovskim da je naš pristup konzervativan i tradicionalistički jedino ako bismo Žižekovski obrnuli teze i rekli da su danas suvremena umjetnost i avangardno rušenje tradicija i sami postali tradicijom koju treba rušiti. U tom slučaju smo uistinu konzervativni i fale nam emisije o figurativnom slikarstvu, klasičnom holivudskom filmu ili žanrovskoj literaturi’, odgovara Šoša dodajući da televizija nema ni jednu emisiju o gangama ili naivnom slikarstvu, no zato u njihovim emisijama gostuju bezbrojni konceptualni umjetnici, performeri, a ljudi koji iza sebe imaju dva performansa u prilozima se najavljuju kao medijski umjetnici.

I sam na pitanje što mu kao uredniku Trećeg nedostaje, Šoša pomalo eskapistički kaže da su neke stvari realne, ali neke i nisu. 'Recimo, nedostaje mi nekoliko milijuna Eura da pozovemo Bertranda Taverniera i Johna Carpentera da za HTV3 proizvode niskobudžetne TV filmove ili da angažiramo najpoznatije svjetske umjetnike, povjesničare i filozofe da vode naše emisije. No prije dvije godine jednako mi se nemogućim činilo da ćemo pokrenuti i ovo, pa opet…'

Neriješena suradnja s domaćim filmašima

Nedostatak ‘mladih i nabrijanih ljudi’ kompenziraju nabavom od nezavisnih proizvođača. Upravo zbrajaju rezultate javnog poziva za nove formate o stripu i filozofiji koji su sanjani kao nešto na što će se javiti upravo mladi umjetnici, što bi trebao biti nastavak odlične suradnje sa studentima Akademije likovnih umjetnosti koji su izrađivali špice. Podižu i kratki književni format koji će svakodnevno u prime timeu predstavljati nove knjige, a za jesen najavljuje još natječaja.

Ono što mu može poremetiti planove, suradnja je s domaćom audiovizualnom zajednicom koja se nedavno oštro pobunila protiv uvjeta suradnje s HRT-om i zatražila hitno rješavanje problema plaćanja naknade za autorska prava te rješavanje lokalnih koprodukcija od kojih je, izjavio je ravnatelj HAVC-aHrvoje Hribar, HRT odustao. Puhovski smatra da po pitanju ‘sporovoza’, misleći pritom na igrani i dokumentarni program, HTV i kratkoročno čeka usvajanje europskih principa koprodukcija s hrvatskim nezavisnim producentima, kao i europskim TV kućama.

‘Nakon toga, a svjestan sam da se radi o bolnim rezovima, i potpuno prebacivanje te vrste produkcije u ‘commissioning’, dakle naručivanje programa od vanjskih producenata. Radi se o europskoj i svjetskoj praksi koja će neminovno stići i do nas’, kaže Puhovski.

Pitanja bez odgovora

Kada je pokretan Treći program, nerijetko se u kulturnoj javnosti spekuliralo da će se na taj način kultura na televizijskim ekranima dodatno getoizirati. Nina Obuljen Koržinek smatra da se dogodilo suprotno, a da je problem s tretmanom kulture na televiziji, što urednici Prvog i Drugog televizijskog programa ne razumiju ili ne žele razumjeti, što određeni kulturni sadržaji moraju biti prisutni i na tim programskim kanalima.

‘Vijeće je više puta tražilo obrazloženja vezano uz promjenu termina i koncepcije 'Vijesti iz kulture', vezano uz ukidanje emisije 'Knjiga ili život', najavljeno ukidanje emisije 'Pola ure kulture' i 'Trećeg formata'. Postavljali smo pitanja i vezano uz prebacivanje emisije 'Opera box' na Treći program, što smatramo neprimjerenim. Na žalost, HRT po Zakonu nije dužan Programskom vijeću odgovoriti na postavljena pitanja, pa naša pitanja vrlo često ostanu neodgovorena’, zaključuje Nina Obuljen Koržinek.